Foto: VCG
26. srpnja, američki državni tajnik Antony Blinken je sudjelovao na svečanosti otvaranja novog Veleposlanstva SAD-a na Tongi. Bio je to prvi put da je otvoreno američko Veleposlanstvo na Tongi nakon 51 godine od osnutka diplomatskih odnosa između dviju zemalja. Istog dana je američki ministar obrane Lloyd Austin posjetio Papuu Novu Gvineju. Kasnije će se dva američka dužnosnika naći u Australiji gdje će s domaćinima održati godišnji sastanak „2+2“. U zadnje dvije godine, pod motivacijom tzv. „Indo-pacifičke strategije“, SAD koračaju na južno-pacifičko područje.
Takvo ponašanje bilo bi nezamislivo prije nekoliko desetljeća. Poslije Drugog svjetskog rata SAD su iskoristile južno-pacifičko područje kao poligon za testiranje nuklearnih oružja i odlagalište nuklearnog otpada, čime su teško ugrozile živote i zdravlje lokalnih građana, kao i lokalnu ekologiju. Poslije Hladnog rata, SAD smatraju da je ovo područje ostalo bez strateške vrijednosti, te su počele u velikoj mjeri smanjivati gospodarsku pomoć, zatvarati Veleposlanstva i povlačiti volontere. Može se reći da su odnosi između SAD-a i južnopacifičkih zemalja ušli u stanje „zimovanja“.
Kada su se te situacije počele mijenjati? U zadnjih desetak godina su Kina i pacifičke otočne zemlje na osnovi međusobnog poštivanja počele suradnju na uzajamnu korist koju su pozdravili Vlade i građani tih zemalja. Na primjer, od godine 2019. kada su Kina i otoci Solomona uspostavili diplomatske odnose, suradnja između dviju zemalja na uzajamnu korist naglo je napredovala. Godine 2022., obujam bilateralne trgovine dviju zemalja je dostigao 498 milijuna američkih dolara. Danas, izvoz prema Kini iznosi dvije trećine ukupnog izvoza otoka Solomona.
Suradnja na uzajamnu korist između Kine i južnopacifičkih otočnih zemalja je lokalnim građanima doprinijela praktičnim blagostanjem, ali izazvala je i stratešku anksioznost SAD-a. Pod mentalitetom nulte-sume, američka strana je, odbacivši nekadašnju aroganciju i zanemarivanje, stalno slala visoke dužnosnike u posjet tim zemljama obećavajući pomoć visoke vrijednosti, odnosno, iznenadno je postala ljubazna prema južnopacifičkim otočnim zemljama.
Međunarodna zajednica je svjesna istinskog cilja SAD-a i njihovih niza velikih poteza u tom području. List „The Washington Post“ je istaknuo da SAD pojačavaju pristupnost u pacifičkom području upravo radi toga da reagiraju na sve veću privlačnost Kine u tom području. Također i analize smatraju da SAD zapravo namjeravaju izgurati Kinu u stranu i udariti na pristupnost i interese Kine u južnopacifičkom području, te opstruirati i ugroziti suradnju na uzajamnu korist između Kine i južnopacifičkih zemalja.
Ispred pacifičkih otočnih zemalja najstvarnija prijetnja u ovom trenutku jest upravo kriza u postojanju zbog klimatskih promjena, kao i niski životni standard građana zbog manjeg razvoja, i zato te zemlje uopće ne žele postati šahovske figure američke strane u geopolitičkoj konkurenciji. Prošlog rujna je Bijela kuća proglasila dodatnu donaciju pacifičkim zemljama u vrijednosti od više od 810 milijuna dolara, međutim, koliko je u stvari donirala, ostalo je nepoznato drugim zemljama. Istraživanja su otkrila da je tzv. „pomoć“ SAD-a i zapadnih zemalja južnopacifičkim zemljama općenito korištena u svrhe tzv. institucionalne gradnje, odnosno da se implementira i pojača zapadni politički sustav u tim zemljama. Ta pomoć upravo služi strateškim ciljevima SAD-a i zapadnog svijeta, ali ostaje bez iskrenosti za unaprjeđenje gospodarstva tih zemalja i poboljšanje životnog standarda građana.
