Foto: VCG
SAD su ovih dana ponovno postupile suprotno bilateralnim odnosima s Kinom: s jedne strane, američki ministar obrane Lloyd Austin je na 20. Dijalogu Šangri-le osramotio Kinu spominjući pitanje Tajvana i tzv. “Sloboda plova”. S druge strane, pomoćnik državnog tajnika za poslove istočne Azije i područja Pacifika Daniel Kritenbrink je četvrtog lipnja došao u Kinu za posjet, s ciljem kontaktiranja s njom.
Nama nije nepoznata rutina uključenja u zadržavanje i konfrontaciju dok se sudjeluje u dijalogu i suradnji. Po pitanju bilateralnih odnosa s Kinom su SAD ponovno koristile ovaj način, koji je njihova redovita mjera u diplomaciji. Analitičari smatraju da SAD, kao velesila koja je navikla na hegemoniju u svijetu, nema pravo poznavanje normalne diplomacije.
Takvo američko ponašanje pokazuje iskrivljenu političku ekologiju. SAD pogrešno smatraju Kinu kao najvećeg strateškog konkurenta, a u ovakvoj pozadini je “oštra politika prema Kini” postala prvi izbor Washingtona. U stvari, oni žele s jedne strane učiniti lažne kontakte s Kinom, a s druge je prisiliti na prihvaćanje njihovih kriterija igre. Na ovogodišnjem dijalogu Šangri-le je američka strana ponovno govorila o “kineskoj prijetnji” kao i uvijek, njeno se hegemonijsko ponašanje nije nikako promijenilo, niti je promijenjen njen stvarni cilj da bilateralne odnose s Kinom koristi kao politički čip.
Foto: VCG
Međutim, SAD imaju gospodarske krize unutar zemlje koje dolaze s raznih strana. Dvije stranke su teško rješavale dugačke krize, ali nisu to rješavale iz korijena. Analitičari su najavili da je jedan od važnijih ciljeva američkog posjeta Kini upravo kontroliranje tih kriza. Pored toga, SAD imaju i zahtjeve za suradnju s Kinom u području reagiranja na klimatske promjene, denuklearizacije kao i sukoba između Rusije i Ukrajine.
Još uvijek pamtimo kako je sadašnji američki čelnik u izborima u 2020. više puta proglasio da je njegova najveća prednost “iskustvo vladanja”. Prošlo je već dvije godine, a američko iskustvo se sve više pokazuje u lijepim riječima. Njihov je stvarni cilj traženje prava da se ponašaju kako hoće u bilateralnim odnosima s Kinom, odnosno realiziranje nepravednog odnosa u kojemu “SAD imaju pravo činiti nevolje, a Kina se ne može osvetiti ”.
Ljudima je jasno da se korijenski razlog trenutačne dileme bilateralnih odnosa između Kine i SAD-a nalazi u tome da je američka strana pogriješila u svom strateškom razumijevanju prema Kini. SAD ne može očekivati da će ih Kina podržati po pitanjima koja su njima važna, a da istovremeno oni ne uzimaju kineske interese u obzir. Činjenice jasno pokazuju što mora značiti uzajamno poštovanje, mirna koegzistencija i suradnja na uzajamnu korist u odnosu s Kinom.