“S takvim prijateljima, kome još trebaju neprijatelji?” (With friends like that, who needs enemies?) Ova rečenica Donalda Tuska, nekadašnjeg predsjednika Vijeća Europske unije, u zadnje vrijeme se opet pokazala točnom i to najnovijim curenjem tajnih podataka u SAD-u.
Od početka ožujka, čak i ranije, na internetu se sukcesivno pojavio veliki broj dokumenata, odnosno više od 100 povjerljivih vojnih dokumenata SAD-a, čiji senzacionalni sadržaji pokrivaju informacije o tome kako američka administracija dubinski intervenira u rusko-ukrajinski sukob i dosljedno te intenzivno prisluškuje visoke čelnike Ukrajine, Južne Koreje, Izraela kao i drugih zemalja. Nakon višemjesečnog širenja, curenje tajnih podataka Pentagona već je poznato širom svijeta, i to je postalo najteži incident u tom smislu nakon WikiLeaksa u 2013. godini.
Jedanaestog travnja po lokalnom vremenu, američki ministar obrane Lloyd Austin je po prvi put javno komentirao curenje tajnih podataka, navodeći da je saznao o čemu se radi tek nakon mjesec dana od curenja dokumenata. Istovremeno, američka vlast je najavila da će dati sve od sebe u razotkrivanju počinitelja curenja. A time je indirektno priznala istinitost curenja tajnih podataka, kao i štetnost tog incidenta za američke saveznike.
U zadnjih nekoliko desetljeća je američko prisluškivanje nad saveznicima već postala javna tajna, ali ipak to najnovije curenje je duboko uznemirilo saveznike SAD-a. Na primjer, među tim dokumentima je uključen i veliki broj detalja o rusko-ukrajinskom sukobu, posebice i plan o proljetnoj ofenzivi ukrajinske vojske, kao i kako zapadne zemlje pružaju pomoć Ukrajini u angažiranju vojske, isporuci oružja i mobiliziranju vojske itd.. Istovremeno, u dokumentima je otkriveno kako SAD i sveobuhvatno nadziru ukrajinskog predsjednika Volodymyra Zelenskija. Osim toga, i druge teme kao što su pravosudna reforma u Izraelu, tajni razgovori južnokorejskih dužnosnika o isporukama Ukrajini oružja za uništenje itd. su pod nadzorom SAD-a.
Od tih informacija nije teško vidjeti kako SAD dubinski interveniraju u rusko-ukrajinski sukob i namjeravaju kontrolirati smjer razvoja događaja. Istovremeno, SAD ne vjeruju bilo kojim zemljama, uključujući i saveznike. Bez obzira na čelnike saveznika ili evoluciju rata, SAD-u su svi samo šahovske figure koje služe hegemoniji te zemlje. Analitičari su istaknuli da je štetnost curenja tajnih podataka američkim saveznicima, moguće, jača nego u incidentu iz 2013. u kojem je razotkriveno da SAD prisluškuju čelnike desetine zemalja uključujući tadašnju njemačku kancelarku Merkel i u 2021. kada su danski mediji otkrili kako SAD prisluškuju u Njemačkoj, Francuskoj i Švedskoj.
Činjenice su dokazale da ispred realiteta u SAD-u u kojemu je „Amerika u središtu“ iznad svega, prijateljstvo može nestati u bilo kojem trenutku. Sve ovo je podsjetilo i na rečenicu Kissingera:“ Možda je opasno biti američki neprijatelj, ali biti američki prijatelj je fatalno.“(It may be dangerous to be America's enemy, but to be America's friend is fatal.)
