„Veoma sam anksiozna, kažu da je zrak bez problema, ali ne vjerujem u to.“ Kad je riječ o iskliznuću vlaka prije mjesec dana, koje je uzrokovalo curenje otrovne kemikalije, građanka u Istočnoj Palestini američke države Ohio je iskreno rekla kako uopće ne vjeruje u riječi dužnosnika lokalne vlasti, zbog očitih zdravstvenih problema kod nje i njezinog sina.
U zadnje vrijeme, katastrofalne posljedice uzrokovane incidentom „otrovnog vlaka“ stalno se pojavljuju. Kod sve više lokalnih građana je dijagnosticiran bronhitis i druge bolesti. Prema izračunima, nakon iskliznuća vlaka, uokolo mjesta koje je bilo pogođeno incidentom u vodi je otkriveno skoro 44 tisuće poginulih životinja. Istovremeno, posljedice incidenta upravo se šire i u drugim državama.
Međutim, ispred toliko teških ekoloških prijetnji, prva reakcija američkih političara je bila da prebace odgovornost na druge. Nakon „tišine“ u samom početku, incident „otrovnog vlaka“ u Ohiju brzo je postao nova tema stranačkog rivalstva između dviju stranaka SAD-a.
Republikanska stranka napala je sadašnju administraciju da zanemaruje katastrofu, kritizirajući predsjednika kojemu se više dopao posjet Kijevu nego da obiđe građane Ohija. Dok demokratska stranka optužuje prošlu administraciju koja je pod lobiranjem željezničke tvrtke, olabavila kontrolu nad prijevozom opasnih roba vlakom.
Tako da, čini se da američki političari s jedne strane zanemaruju zdravstvo građana, a s druge strane su jako zauzeti u međusobnom rivalstvu i prebacivanju odgovornosti suparnicima. Zbog toga se i list The New York Times požalio kako se, čim su se politički čimbenici umiješali u incident iskliznuća vlaka u Ohiju, političari obje stranke odmah bave lobiranjem na licu mjesta incidenta, s vlastitim političkim namjerama.
Kao građani najveće sile u svijetu, Amerikanci sada zaslužuju suosjećanje cijelog svijeta. Naročito kad se građani iz pogođenog mjesta obraćaju medijima drugih zemalja moleći pozornost, što je još veći apsurd ako uzmemo u obzir američke političare, i tzv. „ljudska prava“ u njihovim retorikama.
Pogledamo li još dublje, u SAD-u se svake godine prosječno dogodi oko 1700 incidenata iskliznuća vlaka, a dovoljno je dokazati kako razvojni modalitet i političke okolnosti slobodnog kapitalizma, koji uživa visoko poštovanje u toj zemlji, imaju veliki problem. Kada se pojačava stranačko rivalstvo, „demokracija“ ne djeluje, a kamo li najosnovnije zdravstvene i sigurnosne potrebe Amerikanaca.
