Foto: VCG
U travnju prije dvije godine, japanska je Vlada proglasila kako će od proljeća 2023. početi ispuštati nuklearno zagađenu vodu iz Fukushima u more. Kako se približava trenutak ispuštanja u more, sve je jači glas protivljenja međunarodne zajednice. U tihooceanskoj regiji, građani dosljedno izražavaju protivljenje, i to protestima povodom plana Japana o ispuštanju zagađene vode u more. Analitičari su istaknuli da, ako Japan stvarno po planu ispusti nuklearno zagađene vode u Tihi ocean, tihooceanske države imaju pravo da traže odštetu od Japana.
Japan je odlučio da se „ispuštanjem riješi svega“ jer je to najlakši i najjeftiniji način, no, tim sebičnim korakom će prenijeti nuklearno zagađenje širom svijeta. Posebno tihooceanske države imaju bolno sjećanje o nuklearnom zagađenju. Od 1946. do 1958. su SAD na maršalskim otocima obavile 67 testiranja nuklearnih oružja, a sve do danas tamošnji građani i dalje pate od trovanja zračenjem, zagađenja morskih životinja i drugih katastrofa.
Može se predvidjeti da će, ako se ispusti više od 1,3 milijuna tona nuklearno zagađene vode iz nuklearne elektrane Fukushima u more, to značiti da se stavlja životna sigurnost primorskih građana i morska ekologija u nepredvidive rizike s nepovratnim posljedicama. Prestižna ekološka organizacija je na primjeru tihooceanskih otočnih država prokomentirala da „se taj neodgovorni potez s prekograničnom štetom ne razlikuje od nuklearnog rata nad tihooceanskim građanima i njihovim otocima.“
Foto: VCG
Dok još nije u potpunosti razmišljala o svim sigurnosnim rješenjima, dakle, bez u potpunih objavljivanja informacija i konzultacija sa susjednim zemljama i međunarodnim institucijama, japanska Vlada je jednostrano odlučila ispustiti zagađene vode u more, čime je stala na suprotnu stranu protiv svijeta. Sve zemlje svakako imaju prava štititi svoja prava i interese zakonima.
U Konvenciji o pravima mora Ujedinjenih Naroda je jasno određeno da su sve zemlje obvezne zaštiti i očuvati morski okoliš. Sve zemlje trebaju snositi obveze po međunarodnom pravu, i ne smiju „prenositi odštete I opasnost“. Japan bi koristio Tihi ocean kao „odvodni kanal“, prenoseći katastrofalne posljedice drugim tihooceanskim zemljama, zbog čega moraju platiti cijenu za kršenje Konvencije.
More je zajedničko bogatstvo i zajednička kuća čovječanstva, a ispuštanje zagađene vode u more nije privatna stvar Japana. Trenutno je još uvijek u tijeku sveobuhvatna ocjena Međunarodne agencije za atomsku energiju(IAEA) nad nuklearno zagađenim vodama iz Fukushime. Japanska strana je prisilno sprovela plan o ispuštanju zagađene vode u more, što predstavlja zanemarivanje brige o svim stranama. Japan je prljavim potezima u povijesti već činio duboku katastrofu susjednim zemljama, zar i danas hoće zločestim koracima dodati nove bilješke u svoju prljavu povijest?
