Uvodnim izvješćem glavnog tajnika Komunističke partije Kine i kineskog predsjednika Xi Jinpinga na zasjedanju u Velikoj narodnoj dvorani na Tiananmenu 16. listopada otvoren je 20. kongres Komunističke partije Kine. Ovaj središnji politički događaj u Kini jedinstvena je prilika da od strane kineskog najvišeg čelništva dobijemo pregled i ocjenu glavnih izazova i uspjeha u posljednjem petogodišnjem razdoblju razvoja kineske partije i države, te razvojne, organizacijske i programske smjernice za (najmanje) narednih pet godina.
Podnoseći izvješće o djelovanju i aktivnostima tijekom mandata 19. kongresa (održanog u listopadu 2017.g.), s dodatnim osvrtom na cjelokupno razdoblje vlastitog presjedanja kineskom partijom od 18. kongresa u 2012.g., glavni tajnik Xi Jinping je obuhvatno sabrao stav kineske partijske središnjice oko temeljnih zadataka i izazova u proteklom razdoblju te izložio prijedloge za „sveobuhvatno produbljivanje“ reformskih napora u suočavanju s budućim izazovima.
U jedno i pol satnom izlaganju Xi se kroz izvješće (u tekstualnom obliku dugom gotovo 30 stranica) dotakao pitanja o kojima će u sljedećim danima tek uslijediti iscrpna rasprava i analiza, ipak spomenimo neke od prvih dojmova koji su najviše zaokupili pažnju svjetske i kineske javnosti. Od aktualnih tema, u nezaobilaznom fokusu je bila borba protiv pandemije i možebitno popuštanje anti-pandemijskih mjera u Kini. Naspram nekih očekivanja radikalnog zaokreta prema „otvaranju“, izvješće je u potpunosti podržalo nužnost nastavka provedbe tzv. politike „nulte tolerancije“.
U pogledu odnosa „u tjesnacu“ i sjedinjenja Tajvana s maticom ističe se rješenje mirne reintegracije i sprječavanja stranog miješanja u unutrakineske poslove. Onkraj bombastičnih naslova u svjetskim medijima potaknutim nedavnim tenzijama nakon posjete predsjednice Predstavničkog doma SAD-a Tajvanu, ne odbacivanje mogućnosti uporabe sile prilikom reintegracije, koje je ponovljeno u izvješću, nije novina u kineskom pristupu ostvarenju cilja sjedinjenja matice.
Foto: VCG
Kod ostalih tema, presjek početnih utisaka iz važnijih svjetskih medija ukazuje da Xijevo izvješće teži potvrditi povjerenje partije i naroda kontinuitetom svih važnijih političkih linija iniciranih ili potvrđenih 19. kongresom, a naspram tekuće sigurnosne i gospodarske krize na globalnoj razini nudi sigurnost i razvoj kao ključne riječi za gospodarske, društvene i vanjskopolitičke izazove.
Vanjskopolitički ciljevi tako potvrđuju temeljne principe kineske neovisne vanjske politike, uzajamnog poštovanja suvereniteta, ne miješanja u unutarnje poslove, odbacivanja hegemonizma, unilateralizma i „nasilničkog“ odnosa prema slabijim državama, ali također reflektiraju recentne izazove u međunarodnim odnosima odbacivanjem „hladnoratovskog mentaliteta“, protekcionizma i „dvostrukih standarda“ , te zagovaranjem multilateralizma, dijeljene sigurnosti i inicijativa za globalnu sigurnost i globalni razvoj.
Foto: VCG
U sličnom smislu se može protumačiti obnovljeni naglasak na konceptu „zajedničkog prosperiteta“, izgradnji društva smjernog blagostanja i nastavku provedbi politika usmjerenih na smanjenje društvenih razlika, pravednijoj preraspodjeli, poticanju rasta srednje klase i održivom očuvanju životne sredine. Unatoč korigiranoj projekciji gospodarskog rasta za 2020.g. uslijed poteškoća sa sporadičnim zastojima uzrokovanih pandemijom, gospodarska modernizacija i visokotehnološki razvoj nisu smetnuti s popisa najvažnijih prioriteta u narednom dugoročnom razvoju. Pri čemu, u skoroj budućnosti će se vjerojatno još razglabati novoinaugurirana dugoročna projekcija završetka plana izgradnje temelja socijalističke modernizacije do 2035.g., te „snažne i moderne socijalističke države harmoničnog i uređenog društva navlastite demokratske kulture“ do kraja prve polovine ovoga stoljeća.
Među dalekosežnijim utiscima jučerašnjeg Xijeva izvješća možda bi se mogla projicirati odvažnija ocjena sveukupnog reformističkog razvoja socijalizma s „kineskim karakteristikama“ i stogodišnje povijesti razvoja Komunističke partije Kine općenito. Tridesetogodišnji proces postupne „sinizacije“ socijalizma i njegovih marksističkih teorijskih polazišta se dovršava i počinje nadograđivati njegovom „snažnijom“ internacionalizacijom. Jer, nasuprot „kinesko karakteristične“ partikularnosti kojom je Kina dosad otklanjala mogućnost izvoza vlastitog razvojnog „modela“; sada, prema riječima Xija, „kinesko modernizacijsko iskustvo se nudi kao izbor modernizacijskim naporima cijeloga svijeta“. (Ivica Bakota)
