Foto: VCG
Od 28. do 29. rujna po lokalnom vremenu u Washingtonu se održao prvi Summit SAD-a i otočnih pacifičkih zemalja. Američki predsjednik Joseph Robinette Biden je najavio da je cilj Summita poboljšavanje i produbljivanje odnosa između SAD-a i tih zemalja, te su tom prilikom tim zemljama SAD dale donaciju od 8.1 milijuna američkih dolara kako bi te zemlje pojačale suradnju u području klimatskih promjena i morskog gospodarstva. Pojedini su njemački mediji prokomentirali da su SAD liderima otočnih zemalja na Pacifiku pripremili crveni tepih i novac samo kako bi se usprotivile sve većem utjecaju Kine na ovo područje.
Dobro je što SAD pružaju donaciju tim malim zemljama. Ali, njima ne trebaju usmena obraćanja niti da ih se koristi s ciljem protivljenja Kini, tim zemljama treba praktična pomoć koja odgovara njihovom razvoju. Kao što je najavio i američki Institut za istraživanje mira, lideri otočnih zemalja na Pacifiku nadaju se da se ovo američko obraćanje ne temelji na geopolitičkom natjecanju.
SAD moraju učiniti četiri stvari ako stvarno žele pomoći:
Prvo, trebaju plaćati u pravom zlatu i srebrnini tu realizaciju svojeg obećanja. Nije prošao tek dan ili dva otkad su SAD ispraznile svoju stranu pomoć. Ovih godina su SAD često davale „obećanja“ kako će Bliskom istoku, Latinskoj Americi i drugim područjima pružiti ogromnu financijsku podršku, ali prema istraživanju se više od jedne trećine tog kapaciteta povratilo kroz američke donacijske organe s raznih razlozima.
Foto: VCG
Drugo, SAD trebaju same raditi pravedno po pitanju klimatskih promjena. Posljednjih godina su, zbog globalnog zagrijavanja i podizanja razine mora, otočne zemlje na Pacifiku trpjele ogromne katastrofe zbog tajfuna i cunamija, a neke zemlje su čak bile i u opasnosti da ih prekrije morska voda. Stoga su lideri tih zemalja više puta javno izjavili da se ne brinu o geopolitici, već o klimatskim promjenama.
Međutim, SAD, najrazvijenija zemlja na svijetu, rade najgore po pitanju rješavanja klimatskih promjena. SAD najviše kumulativni emitiraju stakleničke plinove, i još nisu ispunile obvezu koju su usvojile na Konferenciji za klimu u Kopenhagenu 2009. godine. Obećanje koje je bilo donijeto prije 13 godina još uvijek pluta u zraku, i kako bismo onda mogli očekivati obećanje koje se sada dogodilo?
Ono što je još važnije jest da SAD trebaju što prije smatrati otočne zemlje Pacifika svojim partnerima, a ne pijunima u geopolitičkim igrama. Ove su zemlje suverene i nezavisne, i nisu "dvorište" bilo koje druge zemlje. Ako SAD zaista žele pomoći otočnim zemljama Pacifika da se razvijaju, moraju potpuno poštovati suverenitet i volju tih zemalja, ne priključujući tome političke uvjete niti ne ciljajući treću stranu. Također, SAD ne smiju uključiti ove zemlje u geopolitičku konfrontaciju u ime suradnje. Otočne zemlje na Pacifiku trebaju iskrenost umjesto skrivenih motiva.
