KOTOR - Na ovogodišnjem Kotor artu, tradicionalnoj muzičkoj manifestaciji Crne Gore i jednom od najvećih i najznačajnijih festivala umjetnosti u državi i regionu, priliku da se predstave crnogorskoj publici, dobili su i kineski umjetnici u okviru China stage, što je rezultat saradnja koju je KotorArt prije par godina ostvario sa ambasadom Narodne Republike Kine u Crnoj Gori, te kineskim institucijama - Šangajskom međunarodnom kulturnom asocijacijom i Šangajskom muzičkom asocijacijom.
Iako sviraju na različitim instrumentima, klaviru i volinu, naši sagovornici saglasni su u jednom – Crna Gora je divna zemlja, a crnogorska publika otvorenog uma, koja muziku doživljava na strastven način.
Čen Juenjen, kineskinja pijanistkinja, prvi put je nastupala u Crnoj Gori.
Tokom svog klavirskog resitala, Čen je izvela djela kineskih i zapadnoevropskih kompozitora različitih epoha i stilova. Koncert je otpočela kompozicijom Pastirska frula, kineskog autora 20. vijeka, He Lvtinga, nakon čega je izvela Fantaziju Cvijet jasmina, savremenog kineskog kompozitora Ču Vanghua. Koncert na China Stage završen je kompozicijom Jesenji mjesec nad mirnim morem, još jednim djelom savremenog kineskog autora, čime je mlada pijanistkinja Čen Juenjen tematski zaokružila svoj resital.
Sumirajući utiske nakon završenog festivala, Čen kaže da je i prije dolaska na KotorArt, čula predivne stvari o Crnoj Gori.
-Cijelog života, znala koliko je Crna Gora divna zemlja. Prije nego što sam došla, znala sam da ću imati četiri nezaboravna dana. Tako je i bilo. Uživala sam u kulturi, prirodi a posebno u nastupu na KotorArt festivalu. Ljudi su toliko ljubazni, osmijehivali su se tokom cijelog mog boravka, pomagali mi kad god mi je to bilo potrebno. Zaista, nisam ni znala koliko ću uživati u Crnoj Gori dok nisam došla – kaže Čen u razgovoru za China Media Group.
Nezamisliv život bez klavira
Nastup na Kotor Artu, bio je prva prilika za predstavljanje crnogorskoj publici. Čen kaže da je prijatno iznenađenja njihovom reakcijom na njen nastup.
-Kada je u pitanju crnogorska publika, ona je vrlo otvorenog uma. Prije nastupa, razgovarala sam sa njima o programu i muzici koju ću im predstaviti. To me je učinilo srećnom i uspješnom na sceni. Publika je to prepoznala, prepoznala je moj senzibilitet kao i to odakle dolazim, i kakvu muziku pokušavam da prenesem – ističe naša sagovornica.
A kada je u pitanju njena veza sa klavirom, Čen kaže da ne može da zamisli svoj život bez ovog instrumenta.
-Počela sam da sviram klavir kada sam imala pet godina, jer su moji roditelji imali svoj klavir kod kuće. Sa pet godina, počinjala sam i da uživam u sviranju klavira, nakon čega sam svakog dana sve više uživala u tome. Tada sam i počinjala da shvatam koliko srećnom me čini sviranje na klaviru i koliko se dobro osjećam dok sviram klavir na sceni. Već tada sam znala da će me klavir pratiti cijelog života i da neću moći zamisliti svoj život bez njega – govori kineska pijanistkinja.
U svojim ranijim nastupima, Čen je izvodila kompozicije klasičnih majstora do dvadesetog vijeka i savremene muzike. Upitana u čijim kompozicijama najviše uživa, Čen kaže da je važno prilagoditi se različitim kompozicijama.
-Kada je u pitanju izbor umjetnika koje volim da sviram, važno je, za nas umjetnike da budemo spremni da se prilagodimo različitim kompozicijama, umjetnicima, različitim žanrovima. Kao umjetnici, moramo biti spremni da se brzo adaptiramo. Mislim da svaki posao ima svoje osobenosti. Ne bih mogla da navedem jednog kompozitora čija djela najviše volim da izvodim, svaki je specifičan na svoj način – ističe Čen.
Prednosti različitih nastupa
Tokom svoje višegodišnje karijere, nastupala je i kao solo izvođač, ali i kao dio orkestara i ansambala. Na pitanje šta je više ispunjava, solo ili grupni nastup, kaže da svaki od njih ima svoje prednosti.
-Mislim da je razlika između samostalne izvedbe ili izvedbe u orkestru ili ansamblu u tome što kada nastupate samostalno, svi gledaju u vas, prateći sve što radite. Kada svirate u ansamblu, kvartetu ili kojoj god grupnoj kombinatorici, morate biti spremni da komunicirate sa partnerima na sceni, dok spontano izvodite neku kompoziciju. Tako da je manje važno da li ste sami ili u ansamblu, orkestru morate da sluđate. A slušati muziku na sceni je najdivniji osjećaj koji možete da doživite – kazala je Čen.
Upitana kako klasična muzika danas može da preživi, imajući u vidu da je današnja muzika kratkog daha, Čen kaže da je pandemija navela na razmišljanje o trajanju i o tome što muzika donosi.
Na početku izbijanja pandemije, zbunjivala me je cijela situacija. Pandemija se posebno odrazila na nas muzičare, nismo mogli da nastupamo, nismo mogli da sviramo pred publikom. Ja volim ljude. Često sam se pitala šta je poenta izvođenja muzike ako ne znamo kada ćemo sljedeći put nastupiti pred ljudima. Ali na kraju, vjerujem u sebe. Srećna sam što muziku ne moram da izvodim samo za druge ljude, uživam sama u njoj, bilo da sam sama, tužna ili srećna. Naravno, srećna sam kada vidim da ljudi uživaju u mojoj muzici, ali na kraju ja sam ta koja uživa u njoj, i muzika čini da mi se duša smije – zaključila je naša sagovornica.
Jedan od vodećih muzičara svoje generacije,violinista Džu Dan, takođe je nastupio na KotorArtu. Za razliku od Čen, ovo nije njegov prvi nastup u Crnoj Gori, već je prije deceniju nastupao u glavnom gradu Podgorici. On je nastupio sa Mišelom Dalbertom, pijanistom koji se smatra jednim od nasljednika velike francuske pijanističke škole osnivača Alfreda Kortoa.
-Ovog ljeta, 2 avgusta, prvi put sam nastupio na festivalu KotorArt, ali to nije moj prvi nastup u vašoj zemlji. Prije 10 i više godina svirao sam u Podgorici zajedno sa vašim Nacionalnim simfonijskim orkestrom. Oba puta utisci o Crnoj Gori su bili divni: geografski položaj zemlje, impresivna prirodna bogatstva, more, kontinentalni dio, a takođe i veoma otvoreni ljudi koji muziku i kulturu doživljavaju na strastven način... Crnogorska publika pokazala je velik entuzijazam prema muzici i ovogodišnji nastup u prelijepom Starom gradu Kotoru smatram izuzetnim iskustvom – kazao je Džu za China Media Group.
Ekspresija emocija
Prema njegovim riječima, muzika predstavlja najbolju platformu za ekspresiju sopstvenih emocija. ----Osim što je najsenzibilniji, oduvijek je bila i najubjedljiviji medijum za isporuku emocija, misli i osjećaja koje imam u sebi – kazao je kineski umjetnik.
Koncert podno kotorskih zidina, počeo je Mocartovom “Sonatom za violinu i klavir u F-duru”, a nastavio sa “Tri fantazije”, američko-kineskog kompozitora Brajt Šenga, napisane 2006. godine.
Upitan u kojim kompozicijama se najbolje predstavlja i koje ga najviše ispunjavaju, Dan kaže da su za njega Bah i Betoven uvijek posebno inspirativni.
- Veoma izazovno pitanje, jer sviram i svirao sam toliko različitih muzičkih žanrova, od 16og vijeka sve do današnje muzike, toliko različitih stilova, kultura, samo ovog ljeta svirao sam preko 30 različitih remek djela, zbog toga je veoma teško istaći jedan pravac ili kompozitora ili kompoziciju. Johan Sebastijan Bah i Betoven su uvijek posebno inspirativni, ali koji god repertoar da odaberem, pristupam mu iskreno i iz dubine duše, i zato je možda najispravnije reći da je muzika koju sviram u datom trenutku ono što me u tom trenutku najviše motiviše – kaže naš sagovornik.
A na pitanje da li više uživa da svira sam ili “u društvu”, Džu kaže da je na to pitanje teško dati konkretan odgovor.
-Volim da nastupam i solo i sa orkestrom, ali čak i kad sviram solo, to nikada nije jedan glas sam po sebi, u glavi se miješaju mnogi faktori grupnog nastupa, i to je uvijek više glasova u isto vrijeme koji se emituju kroz pojedinačan instrument – navodi Džu.
U središtu velike, prave muzike je uvijek istina, kaže naš sagovornik.
- Bez obzira radi li se o muzici proizvedenoj danas ili prije nekoliko stotina godina, ona predstavlja vječnu istinu. Na umjetnicima koji šire tu istinu, tu ljepotu i taj duh leži velika odgovornost. Bez obzira na vrijeme u kom je muzika napravljena i bez obzira na žanr, uvijek se radi samo o dobroj ili lošoj muzici - velikoj umjetničkoj formi koja prevazilazi i vrijeme i stil – ističe Džu.
Crnogorska publika, već početkom juna iduće godine, još jednom će uživati u njegovim izvedbama, i to u glavnom gradu sa Nacionalnim crnogorskim orkestrom i maestrom Urošem Lajovićem.
-Nadam se da se vidimo iduće godine – zaključuje naš sagovornik, a istom se nadamo i mi. (Jovana Đurišić)
