29. kolovoza prošle godine, odnosno dan prije potpunog povlačenja iz Afganistana, američka vojska je, pod izlikom udara na ekstremne organizacije, izvršila zračni napad na Afganistan u kojem je poginulo 10 građana uključujući sedmero djece. Isti dan nakon točno godinu dana, u žestokom sukobu u iračkom glavnom gradu Bagdadu je bilo najmanje 30 poginulih i nekoliko stotina ranjenih. Kako je list „The New York Times“ prokomentirao, taj je incident označio da je Irak ušao u opasniju fazu.
Afganistan i Irak su dva bolna primjera u kojima su SAD pokušale vatrenim oružjem uspostaviti „demokratski uzorak“. Oba primjera svjedoče kako bez obzira na to gdje je „američka demokracija“ zabadala nos, ta su mjesta uvijek zapadala u nerede i sukobe, i uvijek je dolazilo do nevinih žrtava i izbjeglica bez krovova nad glavom.
Kad je riječ o tekućem sukobu u Iraku, izravni uzrok je bio teško oblikovanje nove Vlade. Od 2005. kada su u Iraku održani izbori na način „američke demokracije“, nijedan put nije bio neometano oblikovanje nove Vlade. U suštini, pravi tvorac zla nereda u Iraku je baš SAD. Godine 2003., ta je zemlja pokrenula rat u Iraku „držeći malu bocu praška za pranje u ruci“, pa je nakon rata prisilno „ugradila“ „američku demokraciju“. Nakon takve dvadesetogodišnje prakse, tzv. „demokratska transformacija“ samo u Iraku je ostavila puno rana i ožiljaka posvuda.
Ratovi i sukobi su iračkom gospodarstvu nanijeli nemjerljive gubitke. Prema podacima, u 1990. je prosječan BDP po glavi u Iraku iznosio 10365 američkih dolara, dok je u 2020. iznosio 4157 dolara. Analize govore da protesti građana prošlog listopada nisu došli samo zbog kašnjenja oblikovanja nove Vlade, već su bili i način izraza nezadovoljstva prema visokoj nezaposlenosti i teškom životu.
Što se tiče sigurnosti, zahvaljujući kaosu u politici Iraka, terorističke snage ondje se brzo razvijaju i šire, a građani te zemlje opet su postali izravne žrtve. Prema statističkom portalu o preminulim civilima tijekom rata u Iraku, od 2003. do 2021. prosječno se svake godine dogodilo 3400 terorističkih napada, a u svakom je poginulo 4 civila.
Na kraju krajeva, nije to samo problem o neslaganju prisilne „američke demokracije“ s lokalnim situacijama, već i zbog toga što upravo SAD izvoze strateške namjere, zlostavljanje i inhibiciju za zaštitu američke hegemonije s maskom „demokracije“. Tijekom 20 godina na Bliskom istoku skoro milijun života se ugasilo pod zastavom „američke demokracije“. Međunarodna zajednica mora jasno izračunati zločine SAD-a na Bliskom istoku i vratiti pravdu žrtvama.
