Foto: Visual People
Od 27. do 28. kolovoza u Tunisu je održana osma Tokijska međunarodna konferencija o afričkom razvoju (Tokyo International Conference on African Development, TICAD), pod vodstvom Japana. Bez obzira na to što se piše po vodećim medijima Japana ili o čemu su govorili japanski dužnosnici na Konferenciji, jasno je da iza obećane „donaciji“ Africi stoji mnogo „skrivenih kalkulacija“, a Kina je još jednom, pasivno, postala „odsutna glavna uloga“.
Danas je u svjetskoj gospodarskoj strukturi afrička regija relativno zaostala u smislu gospodarskog razvoja, i zato je pozitivno da međunarodna zajednica Africi pruži gospodarsku pomoć, no, pojedine zemlje to rade s posebnom kalkulacijom. Na ovogodišnjem TICAD-u, japanski premijer Fumio Kishida je tijekom obraćanja preko video veze najavio da će u nadolazeće 3 godine u Afriku investirati 30 milijardi američkih dolara i obučiti 300 tisuća intelektualaca za Afriku itd., obećavajući da će se Japan razvijati usporedno s Afrikom. Istovremeno, posebno je istaknuo kako se njihovo djelovanje „razlikuje od kineskog načina“. Najveći japanski list „Asahi Shinbun“ je u izvještaju 28. kolovoza prokomentirao kako Fumio Kishida jača odnose s Afrikom upravo radi konfrontacije s Kinom.
Otkako je Kina u 2013. započela Inicijativu „Pojas i put“, pojedini japanski političari nisu se mogli pomiriti s time. Od jugoistočne Azije do afričkog kontinenta, tzv. investicijama u infrastrukture pokušavaju oslabiti inicijativu „Pojas i put“, i to je već postao važan način da japanska Vlada konkurira s Kinom zadnjih godina. No, pitanje je, može li japanska strana uspjeti?
U ovom trenutku, glavna prepreka Afrike u razvoju je neveliki omjer tržišta, i tek trebaju prodati poljoprivredne i mineralne proizvode u svijetu. Prema statistici Ministarstva vanjskih poslova Japana, u 2018. godini uvoz i izvoz između Japana i Afrike su iznosili manje od 20 milijardi dolara. Nakon te godine, još više su se udaljili odnosi između Japana i Afrike, i još teže je postalo osigurati uvoz i izvoz na razini od 20 milijardi dolara. Štoviše, zadnjih godina je japansko gospodarstvo palo, a usporedno s tim padala je i stopa podrške Vladi Fumie Kishide. Stoga je vrlo skeptično u kojoj mjeri će Japan ispuniti svoje obećanje o donaciji Africi.
Foto: Visual People
Afričke zemlje su još više skeptične oko toga dolazi li japanska donacija baš radi Afrike, ili radi njihovih vlastitih interesa? Kako su analitičari isticali, osim što Japan treba pojačati prisutnost u Africi radi konfrontiranja Kine, ta zemlja bi također željela na takav način „nabaviti“ status stalnog člana Vijeća sigurnosti. Kao poražena zemlja Drugog svjetskog rata, Japan se, iako je dostigao razvoj u gospodarskom smislu, ipak ne može pomiriti da bude samo gospodarska velesila, nego uvijek traži jači politički status da bi postali „normalna zemlja“. Postati stalni član Vijeća sigurnosti UN-a je važan put Japana do cilja. Na ovogodišnjem TICAD-u je Japan još jednom ponovio stare priče, prikazujući svoju namjeru kako gleda na Afriku kao na „važan izvor glasova“, dodajući uvjete u donaciju.
Afrika je veliko tržište za međunarodne suradnje a ne borilište manevra nulte sume. Fumio Kishida je najavio kako će se Japan razvijati usporedno s Afrikom, i zato treba biti srdačan isto kao što Kina djeluje prema afričkim narodima: da stvarno osjećaju ravnopravnost, poštivanje i uzajamnu korist na zadovoljstvo svih strana.
