Zloduh kolonijalizma i dalje postoji u SAD-u i Europi
Foto: VCG
Nedavno je Matshidiso Moeti, predsjednica Svjetske zdravstvene organizacije za Afriku izrazila zabrinutost zbog raspodjelu cjepiva u svijetu i rekla: “Doze cjepiva primijenjene u afričkim zemljama su samo +2% svjetskog broja, odnosno cijepljenje je i dalje u početnoj fazi.”. Ogroman jaz u cijepljenju je jedan od prikaza neravnopravnosti među zemljama zbog stoljeća kolonijalne pljačke SAD-a i zapadnog svijeta.
Možda su neki ljudi mislili da je s nezavisnošću azijskih, afričkih i latinoameričkih zemalja nakon Drugog svjetskog rata i njihovog oslobođenja, nestao i kolonijalizam, no, Antonio Guterres, glavni tajnik UN-a, je prošle godine na memorijalnom događaju za Nelsona Mandelu rekao: “nemojmo se više zavaravati jer i danas kolonijalizam predstavlja ogromnu prijetnju.”
Foto: Visual People
Jaz u razvoju koji su uzrokovala stoljeća kolonijalizma SAD-a i zapadnog svijeta je uzrokovao veliko siromaštvo u brojnim zemljama. Zbog kolonijalne vladavine, mnoge zemlje do danas nisu uspjele naći razvojni put prilagođen vlastitoj situaciji i dugoročno se nalaze na zadnjim mjestima u međunarodnoj trgovini i globalnom lancu industrije i jedva se razvijaju. One zemlje koji su prisilno prihvatile “zapadnu demokraciju” se nalaze u dugotrajnim političkim neredima.
Foto: Visual People
Rasizam i nadmoć bijelaca su također proizvodi kolonijalizma. Prema statistikama nevladine organizacije Liga protiv klevete je u 2020. godini propaganda o bjelačkoj nadmoći bila na povijesnom vrhuncu. Michelle Bachelet, UN-ova povjerenica za ljudska prava, smatra kako su dubinski razlozi trenutnog sustavnog rasizma trgovina robljem i kolonijalizam.
Istovremeno, kolonijalni mentalitet i dalje truje svijet. Pojedine zapadne zemlje pokušavaju, zaštite vlastitih interese i osjećaja superiornosti, utjecati na zemlje koje su bile njihove kolonije, što uzrokuje sporove.
Uzmimo kineski Hong Kong kao primjer. Povratkom Hong Konga domovini su sva prava i obveze iz “Zajedničke izjave Kine i Velike Britanije” izvršeni. No, nakon kineskog usvajanja Zakona o državnoj sigurnosti u Hong Kongu i usavršavanja izbornog sustava te kineske posebne regije su se Velika Britanija i pojedine zapadne zemlje pokušavale umiješati u unutarnje poslove Kine, nastavljajući staromodnu kolonijalnu politiku.
Nema sumnje da je bogatstvo SAD-a i zapadnih zemalja utemeljeno na stoljećima kolonijalne pljačke. No, danas, kad su međunarodni odnosi demokratizirani, bi se nekadašnji kolonizatori koji nastavljaju “osjećaj superiornosti” i hegemoniju nad drugim zemljama, trebali probuditi iz sna.
