Iz arhive, fotografija Wei Line

Kinesko emitiranje u inozemstvo je krenulo iz špilje u Yan'anu 3. prosinca 1941.

Tog dana japansko-kineski najavljivač Hara Kiyosi pristigao je u studio na magarcu.

Navečer u 8:40 sati po lokalnom vremenu 11. rujna 1947. glas o oslobođenoj Kini se pronio cijelim svijetom u emitiranju po prvi put na engleskom jeziku, iz malog sela Shahe, smještenog podno Taihang planine na kineskom sjeveru.

Vijest je prvo pročitala mlada žena imenom Wei Lin, kojoj je danas 87 godina. Tadašnji uvjeti bili su toliko primitivni da je gđa. Wei morala nositi baterijsku lampu u studio kojom bi tjerala vukove.

"Studio se nalazio u špilji bez vrata te je imao skromnu opremu," rekla je gđa.Wei, "gdje je samo svjetiljka na kerozin donosila svjetlo, te smo morali objesiti priprostu filcanu deku kako bi prigušili zvuk blejanja obližnjih ovaca". Tada nije bilo snimanja na traku, tako da je jedina glazba koju smo mogli koristiti bila fonografska snimka s Trijumfalnim maršem iz Verdijeve Aide, dok su druge pjesme jednostavno bile puštane kod mikrofona i emitirane.

Wei Lin je 1983. otišla u mirovinu, ali je često nastavila volontirati u engleskom odjelu. Do 1994. ju se još uvijek moglo povremeno čuti u eteru u emisijama o kineskim izrekama i pričama i o kineskoj kulturi.

Wei je svjedočila preobrazbi od neznatne radio postaje ratnih vremena, preko Radio Pekinga do onog što je danas sa svojim današnjim identitetom, Kineski Radio Internacional. Tijekom tih godina Wei je postala prvorazrednom voditeljicom na engleskom jeziku.