Kada bih imala trenera, bila bi najsretnija na svijetu!, govori Petra Šunić, jedina tenisačica među hrvatskim sportašima, koji sudjeluju na Univerzijadi u Shenzhenu. Naime, osim što je jedina tensičaica, Petra je i jedina sportašica, koja se u tom kantonskom gradu pojavila bez trenera. Petra, naime, sama trenira, sama se priprema za mečeve i sama sudjeluje na turnirima i tako već dvanaest godina. Naime, zbog financijske situacije u obitelji, ova mlada hrvatska tenisačica nije u mogućnosti pronaći trenera. Ipak, uprkos ovom problemu, Petra ne odustaje.

Od svih sportova koje sam trenirala izabrala sam - najskuplji

Petra je rođena u sportskoj obitelji. Roditelji su joj, naime, oboje diplomirali na Državnom institutu za fiskulturu u Zagrebu, a otac joj je jedno vrijeme bio i profesionalni hrvač, a sada se bavi treniranjem malđih hrvača. Osim roditelja, tu je i mlađa sestra, koja voli odbojku i odbojku na pijesku.

Petra se tenisom počela baviti prilično kasno za ovaj sport - tek s deset godina. Prije toga je trenirala atletiku, košarku i naravno tenis.

Na kraju sam odabrala sport u kojem sam imala najlošije rezultate, ali i sport koji je najskuplji za profesionalno bavljenje - tenis, rekla nam je ova simaptična tenisačica.

Kako obitelj nema novaca za profesionalnog trenera, roditelji su joj počeli pomagati pri treninzima i u pripremi mečeva i iako nemaju uvjete za bavljenje ovakvim sportom, nikada joj nisu sukratili podršku.

Tata mi je jako puno pomogao. I iako nije profesionalni teniski trener, moram mu zahvaliti na svemu što čini za mene. Obitelj me uvijek podržavala i iako nisu profesionalni tenisači ni treneri, napredovala sam puno zahvaljujući njihovoj podršci, govori nam Petra te dodaje kako njeni rezultati dosad i nisu tako loši.

--"Počela sam trenirati sa 10 godina, to je dosta kasno možemo reći, tenis sam prije trenirala, istovremeno i atletiku i košarku i tenis, i izabrala sam najgore i najskuplje... i tako svoju cijelu tenisku karijeru se borim s velikim trenerima. Imala sam u nekoliko navrata pomoć stranih partnera. Ušla sam u to s tatom koji nije u tenisu tako da sam njemu puno zahvalna kao i cijeloj obitelji koja je uz mene, i na tako možda neobičan način bez prevelike mogućnosti i znanja, mislim da sam napravila puno i sve što dalje napravim je dobro, za mene je to velika stvar s obzirom na put koji sam imala. Kad završim faks i dalje ću pokušati igrati koliko bude moguće. Želja mi je od početka da do kraja ostanem u sportu."

Biti sam u ovome sportu je teško... Jako teško!

Teniski turnir na Univerzijadi traje već šest dana, no Petra još nije imala priliku igrati na središnjem terenu. Petra je, na đalost, ispala u prvom kolu glavnog turnira od četvrte nositeljice i preselila na utješni turnir, ali i pomoćne terene. Utješni turnir je posebnost Univerzijade, u kojem natjecatelji ispali u prvom kolu imaju ponovno priliku pokazati što znaju.

Na pomoćnim terenima je potrebno nešto više izdržljivosti. Naime, dok se na glavnim terenima mogu čuti povici podrške publike, na pomoćnim terenima toga nema. Pod suncem koje nemilosrdno pruži, nema tribina za gledatelje te se čuje samo zvuk udaranja loptica i povremeno glas suca nakon poena.

U ovakvoj atmosferi. Petra je nanizala tri pobjede zaredom i ušla u polufinale utješnog turnira. I dok su drugi igrali uz podršku prijatelja i trenera, Petru je jedino pratila samoća.

Teško... Jako teško, govori nam Petra, koja ne glumi heroja, već nam iskreno kazuje kako je teško bez trenera i pratnje.

Teško je, jer sam sama, što znači da sama moram organizirati vrijeme i teren za treniranje, da sama moram pogledati protivnice, pa čak i naći loptice za trening. Kada imaš trenera, on to sve radi, a ti se možeš usredotočiti samo na meč.

Nadam se da ću se cijeli život baviti tenisom

No, kada pobijedim, ta pobjeda je daleko slađa, jer sam u taj meč uložila daleko više od protivnice, tiješi se Petra.

Kada se spomene trening, Petra je ista kao i svi ostali sudionici turnira - istovremeno trenira i studira, što naravno nije nimalo lako. Svakoga dana, njen je raspored ispunjen do kraja.

Ujutro oko šest i trideset se ustajem i u sedam sam na predavanjima sve do četiri popodne. Nakon predavanja idem na trening, a potom se vraćam u dom, opisuje nam svoj dnevni raspored i dodaje kako svakoga dana u domu provede oko dvanaest sati. Naime, nakon povratka u dom ona uči, priprema se za predavanja sljedećeg dana, a ponekad trenira plivanje ili gimnastiku, koje je odabrala kao izborne predmete na studiju. Iako zaista vodi jedan težajk život, Petri ne nedostaje duha.

--"Jako je to teško uskladiti jer svaki dan su predavanja od 7 30 u jutro do 4 popodne, znači u jutro imamo teoretska predavanja popodne radimo sportove. Na našem fakultetu se prolaze svi sportovi tako da sam se upoznala sa svim sportovima i s obzirom da mi je faks na prvom mjestu, uspjevam sve to nekako rješavati i teoriske i praktične predmete, onda i tenis. Ja bih iskreno voljela da tenis prevladava, ali je financijski problem najveći. Radi toga guram paralelno obadvoje, jako je teško uz faks trenirati redovno."

Vjerujem da ako sve posložim, naporno treniram, da će mi se sve to jednoga dana vratiti!

Upitana za planove nakon diiplome, Petra nam kaže kako će nastaviti trenirati u igrati ili će pokušati naći mjesto tensikog trenera na nekoj srednjoj školi. Uglavnom, njen izbor je tenis.

Nadam se da ću što više igrati, sve dok se ne budem mogla micati te da ću ostati u svijetu tenisa, iskrena je Petra.

--"Ja u Zagrebu živim u stanu, ovdje je vrlo zanimljivo ima jako puno različitih religija običaja. Mislim da su svima najzanimljivije muslimanske zemlje gdje se na ovoj vrućini mora biti zamotan, kad je nama teško možete zamisliti kako je njima. Svaki dan se upoznamo s nekim novim sportašima iz različitih sportova. Nema nas puno pa smo se jako dobro upoznali i družimo se a i bodrimo jedni druge, jučer smo išli gledat atletiku, prekučer su gledali mene tako svaki dan bodrimo jedni druge. U selu je sve jako dobro organizirano od hrane, smještaja volontera koji su vrlo ljubazni i nasmijani. Nisam dugo vidjela toliko srdačnih ljudi, stvarno sam zadovoljna s organizacijom."

Novinarka: Yu Xi