Čaj igra veliku ulogu u svakodnevnom životu u Kini. Suhi listići ove čudesne biljke tema su pjesama i drugih umjetnosti u Kini.

Čaj je jedna od najvećih dragocjenosti u kineskoj bogatoj kulturnoj i tradicionalnoj baštini. Kako su rasli u vrijeme niskih temperatura, rasli su sporo i lišće je deblje, ima poseban miris i ukus, koji se ne može dobiti u drugim godišnjim dobima.U današnjoj emisiji ćemo vas povesti u atmosferu kineskih čajana.

Čaj je jedna od najvećih dragocjenosti u kineskoj bogatoj kulturnoj i tradicionalnoj baštini. Uzmimo čajane u Pekingu kao primjer. U dinastiji Qing, članovi carske obitelji nisu radili ništa drugo do sjedili po cijeli dan u čajanama i ispijali čajeve. A u vrijeme sjevernih militarista i početaka Republike Kine, čajane su postale najomiljenije mjesto političara i birokrata.

Ali u današnje vrijeme, čajane su mjesto za opuštanje i uživanje. Tamo atmosfera odiše nekom starom otmjenošću i ugodom. Ja sam posjetila čajanu Laoshe, i vidjela sam da su stolovi i stolice izrađeni od vrlo kvalitetne crvene sandalovine, na zidu su slike i kaligrafski radovi poznatih slikara i ličnosti, a poslužitelji su obučeni u kinesku nacionalnu nošnju. Izbor čajeva je vrlo velik: od najobičnijih do nakvalitetnijih cvjetnih, crvenih ili zelenih čajeva. Šalica čaja u većini čajana iznosi od 5 do 30 yuana, što je od pedeset centi do tri eura. A od jedne doze čaj se može nadolijevati više puta, a vruća voda koja se naliva u čaj je besplatna.

To je mnogo jeftinije od kave, zar ne? Svaka čajana ima svojevrsne specifičnosti. Kada uđem u čajanu, odmah zaboravim poslove, opustim se i uživam u carstvu mirisa raznovrsnih čajeva. U nekim čajanama može se i igrati kineski šah. A ima i nekih specijalnih čajana u kojima možete slušati arije tradicionalne iz pekinške opere uz pratnju bubnjeva.

U čajani Laoshe se daju tradicionalne kineske predstave, što je vrlo interesantno. Crveni zidovi, zeleni krovovi, kao i čajane na ulicama Hutonga, to je već postalo simbol pekinške kulture