Zelene planine, polja žutih krizantema čine krajolik u koji se smjestio Xidi. U kineskom ga nazivaju selo, ali Xidi je poput malenog kamenog gradića, na čijem ulazu posjetitelja dočekuje prekrasni prizor; kameni slavoluk iz Tang dinastije, koji se ogledava u bistroj rijeci. Savršena primjena principa feng-shuija. Možda upravo zbog toga su njegovi stanovnici bili toliko uspješni, te su izgradivši nešto lijepo i trajno, omogućili danas ovaj doživljaj, gdje gledamo tisućljetni Xidi. Planisko okruženje, pomanjkanje obradive površine učinilo je ljude rođene u ovim krajevima vrsnim trgovcima, nadaleko poznatim Hui 徽trgovcima. Napustivši svoj zavičaj naporno bi radili, no pobrinuli bi se za svoje obitelji i mjesto i nagradili bi kuće, kuće lijepe kao „dvorce". Ulaz u svaku od ovih kuća krasi bogato izrađeni nadvratnik, koji bi ukazivao na status njezinih stanara. Ništa u njihovom uređenju nije bilo slučajno. Primjerice u prvoj prostoriji na centralnom postolju nalazila bi se tri predmeta, ogledalo, sat i vaza. Na kineskom se izgovor ovih predmeta podudara s izgovorom riječi smirenost, život i sigurnost; 终生平静 (zhong sheng ping jing), s porukom za željom za dugotrajnom i svevladajućom harmonijom u obitelji. Mnogi natpisi govore o važnosti učenja i marljivosti u ostvarenju blagostanja, no za uspjeh i dobar život jednako je važno poštovanje prema roditeljima, sadržano u natpisu ovdašnjih obiteljskih hramova 忠孝节义 (zhong xiao jie yi), gdje 忠 znači odanost, 孝 filijalnost, 节 čistoća, a义 pravicnost. Bogatstvo koje bi zaradili, nije bilo lako zadržati, o tome govori izreka 富不过三代 (fu bu guo san dai), koja upozorava da obilje ne traje više od tri naraštaja. Na jednom zidu nalazio se prekrasno uklesani prozor u obliku lista. Listovi padaju u jesen i vraćaju se zemlji, tako bi se i Hui trgovci vratili kući u jesen svog života; 落叶归根 (luo ye gui gen). Xidi je slikovit u svako doba godina. Susreli smo mnoge mlade slikare kako ondje vježbaju svoje oko i svoju ruku, na suncu su zauzeli položaje i crtali. Mi i slikari smo gosti, no naši domaćini su starosjedioci. Većina obitelji nosi prezime Hu 胡，no to nije prezime kineskog predsjednika, iako svi Kinezi znaju da je pokrajina Anhui njegov zavičaj. Za vrijeme vladavine drugog cara Tang dinastije, general Zhu Wen pokušao je ubiti cara, a car kako bi spasio svog sina poslao ga je u ovo područje. Zhu Wen je uspio ubiti cara, no sina je zadužio ovaj kraj, te je u čast svog poočima Hua promijenio svoje obiteljsko ime Li u Hu. Jednako kao i carevog sina i nas se dojmio Xidi. Ugodni razgled nastavili smo u selu Hongcun, u arhitekturi istovjetnih obilježja kao i Xidi. Za vrijeme Ming dinastije, prije devetsto godina ugledni arhitekt He Keda izradio je urbani projekt na temeljima feng-shuija, gdje mjesto oplakuje rijeka pritom formirajući formu „bikove glave", ispred planinskog zaslona. Hongcun je također bogat dobro sačuvanim obiteljskim kućama uspješnih trgovaca. Wang Ding Gai bio je toliko bogat da je rastopio 4000kg 24 karatnog zlata i njime pozlatio svu drvenariju u kući, čiji dio se i danas može vidjeti. No više od pozlate su nas se dojmile školske klupe u lokalnoj školi 南湖学院 (nan hu xue yuan). Školu su do 1987. pohađala djeca obitelji Wang 汪, čiji potomci i danas ovdje žive. Uživajući u šetnji razmišljali smo koliko mora da je bilo lijepo kada se zbog snimanja filma „Tigar i zmaj" Hongcun privremeno zatvorio za posjetitelja i kada je filmska ekipa imala ovo prekrasno mjesto za sebe. Uživanje je uvijek malo otežano u mnoštvu, no Hongcun je slavan, a sa slavom se treba znati nositi.