Iz Ming dinastije potječe izreka , koju svi Kinezi znaju: 五岳归来不看山， 黄山归来不看岳 (Wu yue gui lai bu kan shan, Huangshan gui lai bu kan yue), što znači da onaj tko nije vidio pet „kineskih" svetih planina nije vidio planinu, a tko je vidio Huangshan ne mora vidjeti ostale planine. Huangshan su opisale tolike pjesme i tolike slike, a danas fotografije, no niti jedna se ne može mjeriti s planinom samom. Vidjeti Huangshan, znači susresti Kinu iz snova i mašte. Kinezi vole brojke, posebice parne. Postoje četiri pojma koji opisuju „žutu" planinu ; borovi, stijene, svileni oblaci i termalni izvori. Gore visoko vidi se more, more oblaka. Stajali smo na njegovoj obali i letjeli. Nismo „zaradili" ovu ljepotu, zbog znanstvenih dostignuća, ali smo zahvalni. Ona je prvo pripadala gradu Huizhouu, potom Kini, zatim svijetu. UNESCO je 1992. uvrstio Huangshan na popis svjetske prirodne i kulturne baštine.
Prema legendi ovdje je legendarni kineski car Huangdi proveo dva jiazi-a 甲子( kineska drevna mjera za vrijeme, gdje jedan jiazi predstavlja razdoblje od šezdeset godina) u potrazi za pilulom besmrtnosti, koju je na kraju pronašao. U spomen na njega 747.g car Xuanzong iz Tang dinastije izmijenio je dotadašnje ime planine Yishan u Huangshan. Mnogo kasnije, krajem 20.st slično je grad podno planine Huizhou promijenio ime u grad Huangshan, kako bi se što učinkovitije promicale prirodne ljepote, koje život znače.
Planinski lanac Žute planine uzdigao se u mezozoiku nakon povlačenja drevnog Yang Tze mora prije sto milijuna godina, otkrivši preko 77 granitnih vrhova koji se uzdižu iznad 1000 m nadmorske visine, gdje je s 1,864m visine Lotusov vrh najviši. Od vegetacije nazapaženiji je Huangshan bor, lat.pinus huangshanensis, koji strmo raste iz stijena, a pojedina stabla su stara više od sto godina. Planina je dom mnogih biljnih (1,650) i životinjskih (300) vrsta, od kojih smo uspjeli vidjeti dvije plahe vjeverice.
Zbog povoljne vlažne klime, Huangshan također omogućuje rast finim čajnim listićima, od kojih je najpoznatiji Maofeng zeleni čaj.
Ljepota Huangshana dostupna je svima. Ako netko nema strpljenja sa stubama, može uzeti žičaru i za manje od dvadeset minuta nalazi se na najljepšem vidikovcu, u Beihaiu „sjevernom moru od oblaka". Planina krije više od 60 000 stepenica, od kojih su neke stare više od tisuću i petsto godina. Broj posjetitelja je u stalnom porastu, te se planinska turistička uprava suočava s velikim izazovom istovremene promocije, ograničenja i očuvanja. U jednom danu planina može prihvatiti najviše 4 milijuna ljudi. Bili smo sretni i zbog vremena i zbog manjeg broja posjetitelja, no vodič je ipak morao reći: 前客 让后客! (qian ke rang hou ke ), u prijevodu prednji posjetitelji pustite stražnje posjetitelje, zamolivši prethodnu grupu da ustupi mjesto na vidikovcu idućoj grupi. Vodičima ovdje nije lako, no planina pruža utjehu svaki dan, gdje napor pretvara u zadovoljstvo. Naš vodič nam je priznao kako je planina svaki dan drugačija i uvijek nova. Vidjeli smo djelić raja. Radujemo se idućem susretu, a Huangshan će nas čekati.
