Prohladno i svježe jutro u parku prirode Maren. U izmaglici se nazire jedan od planinskih vrhova ovog zaštićenog šumskog područja. Maren je priroda stvorila jako davno izbacivanjem lave. Šetnja s pogledom na neobične formacije u stijenama, prekrivene bujnom vegetacijom, posjetitelju nudi uvid u život prvih ljudi. Prije desetak godina otkrivena je Renzidong 人字洞 špilja s dokazima naseljenosti pretpovijesnog čovjeka, koji je tu živio prije 2-2.4 milijuna godina. U spomen na otkriće podignuta je velika kadionica u obliku kineske posude ding 鼎 u koju se može ući i moliti za bolju budućnost ljudskog roda. Špilje su u pisanoj povijesti naseljavali povremeno i filozofi-pustinjaci, od kojih je najpoznatiji Chen Zhu iz dinastije Song. Osim prirode, prapovijesti, budističkog svetišta, u podnožju planine može se razgledati najveća zbirka bedževa s likom Mao Zedonga. Poznati sakupljač bedževa Gong Shilin tijekom četrdeset godina uspio je prikupiti zavidnu zbirku od 10 000 predmeta, koje čuva Maren revolucionarni muzej.

Bambusova šuma iz Marena prati nas cijelim putem. Nailazimo na još jedno važno drvo – Celtis sinensis (青檀 Qingtan) , bitno za proizvodnju najkvalitetnijeg papira – 宣纸 Xuan papira, podatnog za kaligrafiju i slikarstvo. U mjestu Jing i dalje se ručno proizvodi Xuan papir, čija tradicija seže u dinastiju Tang. Postupak od sječe drveta do izrezanog papira uključuje sto dijelova, od udaranja celuloznih vlakana, njihovog miješanja sa jednom vrstom trave, natapanjem u vodi, sušenjem, biranjem. Čitavi postupak je mehanički i traje oko dvije godine, iz tog razloga papir ima iznimnu vrijednost pored funkcionalne kvalitete. Najkvalitetniji nema cijene, te služi za izradu najskupljih kaligrafija naručenih od državnih tvrtki i posjetnica visokih dužnosnika. Qingtan nije neiscrpan, a potražnja nadmašuje proizvodnju.

Prekrasni zaključak prekrasnog dana, selo Chengkan. Očuvano iznenađenje uvečer, jedina šteta za neprofesionalne fotografe. Nastao za vrijeme Tri kraljevstva za vladavine istočne Han dinastije. U svojem položaju i tlocrtu slijedi daoističku filozofiju. Uređen je u odnosu na 4 simbola Osam dijagrama: istočno je Qian (nebo ), zapadno je Kun (zemlja), južno je Li (vatra), a sjeverno je Kan (voda), što objašnjava filozofiju gdje je sve na zemlji nastalo ograničenjem između vatre i vode, te je sadržano na nebu i zemlji. Riječica Longxi prolazi mjestom vijugajući u obliku slova S, čineći razdvojnicu Yina i Yanga. Osam planina koje okružuju selo čine osam pravaca, na taj način formirajući „prirodnu" kartu Osam dijagrama. Iz tog razloga majstorska primjena filozofije Osam dijagrama čini Chengkan vrhunskim djelom i primjerom kineskog tradicijskog urbanizma.

Ondje nas kameni mostić vodi preko vode, koja znači bogatstvo. Rečeno nam je da Hui 徽 ljudi se ne sklanjaju s kiše, jer kada kiša pada kao da pada zlato, a kada snijeg pada, kao da pada srebro. Chengkan je i dalje naseljen, njegovi stanovnici i dalje skupljaju vodu na isti način, kroz Tian jing 天井, nebeski bunar. Mudro su stari graditelji riješili istovremeno više problema. Tian jing je dvorišni krovni otvor, koji je predstavljao jedini otvor za svjetlost i kišu. Prozora nema, jer bi mladi ljudi rano napustili domove i otišli trgovačkim poslom, a stare ljude i djecu bi branila arhitektura od provalnika. Pored toga spremnik vode ispod poda bi služio za održavanje u svako doba povoljne temperature, zimi bi grijao zrak, ljeti hladio. Kuće se opisuje putem crnog krova, bijelog zida i zida „konjske glave", nagrađenog od cigle koji je štitio drvenu unutarnju konstrukciju s dvije vanjske strane, onemogućavajući širenje požara dalje od jedne zahvaćene kuće. S više znanja o ovom prostoru hodamo kamenim uskim labirintom u sumrak. Ušli smo u jednu kuću. Ondje se nalazi neobična drvena stolica i ogledalo – frizer. S mrakom je pala i tišina. Bolje da pustimo stanovnike da se odmaraju. Lijep je i težak život na selu.