Na putu svile u sjeverozapadnoj Kini se nalazi poznati Muzej budističke umjetnosti - pećine Mogao u gradu spomeniku kulture Dunhuan. UNESCO ga je 1984. godine uvrstilo na listu svjetske kulturne baštine. Pećine su izgrađene na stijeni, udaljenoj 25 km od grada Dunhuan. Priča se da je 336. godine naše ere, redovnik Lezun počeo kopati pećine i u njima klesati figure Bude. Preko tisuću godina nakon toga, iskopane su ukupno 492 pećine. U ovim pećinama je pronađeno više od 2100 obojenih figura i zidnih slika u površini od 45 tisuća kvadrata. Umjetnički nivo, bogati sadržaj i stil fresaka, prava su rijetkost i dragocjenost u umetničkoj riznici Kine i svijeta. Najveća skulptura u njima je sjedeći Buda Mile u pećini broj 96, visok 33 metra, a najmanja ima svega 3 centimetra. Najveća freska je visoka 3 i pol, a duga 11 metara, s ukupnom površinom od 40 kvadrata. Najveća pećina je visoka 10, široka 13 i duboka 14 metara, s ukupnom zapreminom od 2000 kubnih metara. Najviše likova na slikama je u pećini broj 428 - više od 1200.
Motivi na zidnim slikama su budističke priče i priče o osnivaču budizma Sakuamuniju koji je za svog života učinio mnoge dobre stvari. Priče su izražene ilustracijama. Na zidnim slikama se mogu naći različiti Bude, nebeski kraljevi, snažni ljudi i leteće djevojke s raznobojnim vrpcama, koje šetaju po oblacima. Devojke su vesele i sipaju cvjetove, polugole ili potpuno gole i djeluju kao žive. Pored toga, mogu se vidjeti slike koje dočaravaju lov, oranje, tkanje, svadbe, sprovode, plesove, carsku palaču, parkove i hramove. Ako se ove slike povežu, dobija se galerija slika duga 30 km. Može se slobodno reći da su pećine Mogao umjetnički muzej Dunhuangnologija, tj. znanstvena disciplina u vezi s gradom Dunhuangom. Ta znanstvena disciplina uglavnom izučava plesove i glazbu. Kineski stručnjaci su na osnovu lijepih plesnih pokreta s fresaka Dunhuanga, adaptirali dramu sa nazivom "Put svile" koja je izazvala veliku senzaciju u zemlji i stekla visoko priznanje kod strane publike. Kineski glazbenici su također uspješno prevodili glazbene note, otkrivene u pećinama Mogao i kopirali drevne glazbene instrumente, naslikane na zidnim slikama. Od tada se mogu slušati prijatne melodije, izvođene na ovakvim glazbenim instrumentima. Nakon osnivanja nove Kine, centralna Vlada posvećuje veliku pozornost zaštiti pećina u Dunhuangu. Godine 1984. je za to formirana posebna institucija. Svi zaposleni u ovoj instituciji smatraju zaštitu, istraživanje i razvoj umjetnosti u ovdašnjim pećinama, svojom povijesnom obvezom. Stručnjaci su objavili djela - "Kineska Dunhuangnologija", "Dunhuangski budizam" i "Zaštita pećina Mogao". Institucija je oko pećine Mogao stvorila automatske meteorološke stanice, koje nadziru temperaturu, vlagu, pravac i brzinu vjetra, sunčane sate i padavine. Vršene su hidrografske i geološke analize i otkriven uzrok oštećenja zidnih slika i obojenih figura, što je omogućilo njihovu uspješnu restauraciju.
Pripremila: Cai
