Dok citiraju Mo Yanove riječi o tome da svi govori bivaju otpuhani vjetrom, Diao Ying u Stockholmu, i Mei Jia u Pekingu, vjeruju da će se njegov Nobelov govor pamtiti.

"Prije dva sata, supruga glavnog tajnika Švedske akademije je rodila djevojčicu. To je početak lijepe priče."

S naglaskom na svoju vještinu pripovijedanja, pisac Mo Yan je napravio uvod u svoje predavanje "Pripovjedač", povodom primanja Nobelove nagrade u petak (subota, pekinško vrijeme) u Stockholmu.

Oko 40 minuta je govorio o majčinom utjecaju na njega kao osobu i pisca, njegova književna nadahnuća, i kako je prolazio kroz kontroverze koje su uslijedile nakon objave njegove Nobelove pobjede.

On je rekao pred publikom da je kao dječak pričao priče kako bi razveselio svoju majku, i dodao da su siromaštvo i samoća potaknula njegovu stvaralačku maštu nakon što je odrastao.

Osim toga, nadahnjivali su ga autori poput Williama Faulknera i Gabriela Garcie Marqueza, pogotovo njihovi nesputani i smioni duhovi.

"Osoba treba biti skromna i ponizna u svakodnevnom životu, ali također slijediti vlastiti instinkt i preuzeti kontrolu kada je u pitanju književno stvaranje."

On je rekao da je duša njegova rada dječak u Prozirnoj mrkvi, koji ima gotovo nadljudsku sposobnost da skrije patnju. On je dodao da je također pokušao napraviti svoj rodni grad Gaomi u pokrajini Shandong - mikrokosmosom i Kine i svijeta.

Mo kaže da je njegov najveći izazov, pisati romane koji se bave društvenom realnošću.

"U pisanju o tamnijim aspektima društva uvijek riskirate da zbog emocija i bijesa dopustite politici da ograničava književno stvaranje."

On je rekao da romanopisac mora imati humanistički stav da književnost počinje od stvarnih događaja, ali ih nadilazi.

On se osvrnuo i na spor nastao oko njegovog izbora za Nobelova pobjednika, rekavši kako je u isto vrijeme bio zasut buketima cvijeća ali i gađan "bacačima kamenčića".

"Isprva sam mislio da sam bio meta sporova, ali s vremenom sam shvatio da je pravi cilj bila osoba koja nema nikakve veze sa mnom."

Mo je zaključio govor rekavši da se osjećao kao glumac u predstavi uz svu pozornost koja ga je zadesila, ali on je odlučio da je pisanje najbolji način da iznese svoje misli.

"Govore odnosi vjetar, a pisana riječ nikada ne može biti uništena."

Mo Yan je u govoru objasnio kako je stasao u pisca i kojim se mislima bavio nakon što je osvojio nagradu, komentirao je Tomio Yoshida, profesor na Sveučilištu Bukkyo, koji je preveo Moove radove na japanski.

"Najvažnije je da je književnost o ljudima. On je govorio o svom djetinjstvu i svojoj majci. Bio sam vrlo dirnut."

Yoshida je rekao da je uzdizanje ovog pisca simboličan događaj koji obilježava trenutak kada je Zapadni svijet odao priznanje Aziji. "Kina je velika zemlja, ali nikada nije osvojila Nobelovu nagradu za književnost", rekao je on.

Goran Backstrand, bivši švedski diplomat koji je nazočio predavanju, rekao je da je govor bio "vrlo osoban i vrlo dobar".

"On je dao razloge zašto autor nikada ne može biti politička osoba", rekao je Backstrand. "Pisac nas primorava da mislimo dublje o životu kojeg živimo i društvu u kojem živimo."

Moov prevoditelj za engleski jezik Howard Goldblatt je rekao da je govor imao različite elemente, ali je u suštini bio poruka iz srca.

"Govor je bio vrlo osoban jer se bavio mnogim svojim pričama u detalje, i svim njegovim djelom kao odrazom njegovih vrijednosti i ideala, dok se tek ukratko osvrće na kontroverze oko njegovog izbora."

Xu Jinlong, istraživač u Institutu za stranu književnosti Kineske akademije društvenih znanosti, rekao je da je Mo - za razliku od prethodnih azijskih Nobelovaca za književnost, japanskih književnika Kenzaburo Oe (Xu je Oeov prevoditelj) i Yasunari Kawabata, koji su istaknuli njihov dug prema europskoj književnosti - Mo je koncentriran na svoj rodni grad i ono što zna najbolje.

"Nobelova nagrada nudi mjesto na svetoj govornici, gdje veliki pisci mogu pokazati najbolje od sebe", rekao je Xu. "Mo Yan je opisao ono za što je stvoren, zato on nije mogao izgubiti."