Rezanje na papiru je vrsta umjetnosti u kojoj se nožem ili škarama izrezuju raznovrsne slike na papiru ili koži. 2009. godine je ova vrsta kineske umjetnosti upisana na UNESCO-ovu Listu nematerijalnog naslijeđa. U današnjoj emisiji upoznat ćemo vas s kineskom narodnom umjetnosti--umjetnosti izrezivanja likova i slika na papiru.
Umjetnost rezanja od papira je jedna od najpopularnih narodnih umjetnosti u Kini. Na pitanje kada se pojavila, teško je odgovoriti. Postoji predanje koje kaže da običaj izrezivanja slika u papiru potiče iz religije i religioznih obreda。
Ljudi drevnog vremena su od papira pravili životinje i ljudske figure raznih oblika, i sahranjivali su ih zajedno sa pokojnicima ili su ih palili na sahrani, želeći i nadajući se da će stvari i likovi koje ove papirne slike predstavljaju moći pratiti pokojnike i na onome svijetu.
Međutim, oko tisuću godina prije, ovi izrezani papiri su sve više počeli da se upotrebljavaju kao ukrasni predmeti. Prema zapisima u starim knjigama, tijekom dinastije Tang žene su koristile ovakve papirne ukrase kao ukras za glavu, a postojao je još i običaj da se papir siječe u obliku leptira radi dočekivanja proljeća.
Do dinastije Song u 12.stoljećuu, neki ljudi su ih počeli koristiti kao ukras za poklon, ili kao ukrasne predmete na zidu, ogledalu, a neki su ove papirne slike lijepili na vrata i prozore, te su se tako i pojavili umjetnici koji su se bavili ovim zanatom.
Rezanje papira i vrsta papirnih ukrasa se ručno izrađuje. Za obične ljude, potrebno je samo par makaza i list papira, ali za profesionalne radnike potrebne su, pak, makaze raznih veličina kako bi mogli praviti komplicirane figure. Od jednog puta se može napraviti po jedna figura na papiru, a također može se istovremeno raditi na više listova papira.
Jednostavne mustre mogu se direktno izrezivati, ali za pravljenje kompliciranijih mustri obično se prvo iscrtaju linije na papiru, a zatim se preciznim makazama koje su pažljivo izabrane između svih velikih i malih makaza, ove figure i likovi izrezuju. Obvezno je da cijel proces bude bez i najmanje greške, jer u protivnom je čitav trud uzaludan.
Teme koje se biraju su raznovrsne, i obuhvaćaju omiljene životinje, osobe iz narodnih legendi i iz klasične literature, kao i likove iz pekinške opere. Zbog različitih životnih običaja kineskog naroda i njihovih drugačijih vrijednosnih mjerila prema ljepoti, ova umjetnost u raznim krajevima zemlje posjeduju svoje specifične karakteristike. Ali bez obzira na različitost u tematici, sve slike na papiru imaju tendenciju odslikati živost.
U staro doba žene u selima često su se u slobodnom vremenu okupljale i zajedno rezale papir. Vremenom je vještina izrezivanja u papiru postala zanat koji je svaka djevojka morala znati, a istovremeno je postao i kriterij po kojem su cjenili mladu. Uz društveni razavoj, mnogi ljudi više ne uče ovu vještinu, ali takođe ima još onih koji se bavi ovim poslom.
I danas, u Kini još ima tvornica kojie se bave ovom vrstom proizvodnje, također postoje i udruženja umjetnika ove vrste širom zemlje, a u redovnom periodu se održavaju i izložbe na kojima se razmjenjuju tehnike izrezivanja od papira.
Ova umjetnost je već razvijena do stupnja da predstavlja jednu samostalnu vrstu umjetnosti, čiji se sadržaj prateći razvoj vremena neprestano proširuje. U međuvremenu, i neke druge umjetničke vrste su prihvatile specifične izražajne forme umjetnosti izrezivanja u papiru, i ta umjetnost može se vidjeti i u drugim umjetničkim oblastima.