Na Tajvanu se uzgaja rijetka vrsta voća—aijuguo. Zanimljivo je to da ova vrsta voća uspjeva samo na Tajvanu i da ne može sazrijeti nigdje izvan Tajvana. Međutim, jedan stari Tajvanac je uz dugogodišnji napor uspio aijuguo uzgojiti izvan Tajvana.

Aijuguo je vrlo hranljiva i ljekovita biljka i zbog toga je potražnja za ovom vrstom voća sve veća. Međutim, proizvodnja ovog dragocjenog voća na Tajvanu je sve manja i manja. Samo zbog uzgoja aijuguo, Jia Jinsong, koji je živio na Tajvanu, prije šest godina se zajedno sa suprugom preselio u provinciju Fujian, i tamo počeo proučavanje ovog voća.

Jian Jinsong je rekao da je voće aijuguo vrlo specifično. Raste kao puzavica, a tučak i prašnik ne rastu na istoj biljci. Aijuguo raste u šumama na nadmorskoj visini između 800 i 1600 metara. Ovo voće sadrži voćni šećer i gel i ima primjenu u oblasti kozmetike. Jian Jinsong je rekao da iako se aijuguo koristi u mnogim oblastima i potražnja za njim je velika, proizvodnja ovog voća na Tajvanu je vrlo slaba.

"Tržište je veliko, proizvodnja aijuguo na Tajvanu zadovoljava manje od 1 posto ukupne svjetske potražnje. Sada Francuzi i Japanci na osnovu aijuguo proučavaju kako dobiti vještačku biljnu plazmu."

Aijuguo zahtjeva specifične geografske i klimatske uvjete, stoga je proizvodnja divljeg aijuguo smanjena. Uz privredni razvoj, sve manje ljudi uzgaja tu vrstu voća, godišnja proizvodnja je s nekoliko stotina tona smanjena na manje od stotinu tona. On je zbog toga vrlo zabrinut, jer postoji opasnost da aijuguo nestane.

Jian Jinsong je prije šest godina od prijatelja saznao da je u kontinentalnom dijelu Kine uvedeno puno povlastica za privlačenje investicija tajvanskih trgovaca, pa je 2002. godine unajmio 4 hektara za otvaranje centra za istraživanje aijuguo. Tada je zajedno s radnicima danonoćno radio. O tom periodu njegova žena nam je rekla：

"Svakog dana je ustajao vrlo rano, otprilike u pola šest, a radio je sve do sedam, osam sati uvečer."

Pokušaj uzgoja aijuguoa u kontinentalnom dijelu Kine izazvao je mnoge tehničke probleme, a kad je to riješeno, nastali su novčani problemi, jer uzgoj i proučavanje ovog voća zahtjeva stalna ulaganja.

"Najveći problem su ekonomska ulaganja, ja sam u prve tri godine godišnje ulagao po 500 ili 600 tisuća juana."

Jian Jinsong je bio učitelji i vladin službenik na Tajvanu koji nije ostvario veliku ušteđevinu. Potrošio je svu ušteđevinu i pozajmio novac od prijatelja. Nakon šestogodišnjih napora, trud se isplatio. U prosjeku, svako stablo daje oko 20 kg aijugua, a svaki kilogram košta 250 juana. On je izračunao da mu svako stablo donosi oko 5000 juana, a on ima 4800 stabala aijugua. Iako će aijuguo sazrjeti tek u travnju i svibnju iduće godine, mnogi trgovci iz Japana i drugih zemalja su već poslali narudžbe Jianu.

Sjećajući se svojih početaka u ovom poslu, Jian je rekao da u početku svakog posla treba izdržati usamljenost. On već 20 godina proučava aijuguo, a nakon što je otkrio njegovu tajnu, osjeća veliko zadovoljstvo. Jian Jinsong je 62-godišnjak, ima dosta zdravstvenih problema, ali svaki dan obvezno prošeta po svom voćnjaku. O budućnosti kaže：

"Nadam se da će moj voćnjak postati veći, jer mali broj ljudi proučava aijuguo, a znanje o uzgoju ove voćke je oskudno. Mlade generacije bi se trebale više posvetiti ovome."

Jian Jinsong surađuje s lokalnim seljacima i nastoji povećati obim proizvodnje aijugua. On se nada da će ovo specifično voće sa Tajvana rasti i u drugim krajevima Kine.

Uredila Milica