Kineska posebna narodna umjetnost --- umjetnost novogodišnjih slika --- ima dugu povijest i velik utjecaj na kineski građanski stalež, jer one svojom romantičnom formom izražavaju dobre želje kineskog naroda. Zato ovu vrstu umjetnosti jako vole svi Kinezi, i ona je stoga postala vrsta slikarstva koja ima najveći broj ljubitelja na cijelom svijetu.
Običaj po kojem Kinezi dočekuju tradicionalnu Novu godinu se u narodu zove doživjeti, tj. preći u Novu godinu. Kad se proslavlja Kineska nova godina, Kinezi prema starom običaju, lijepe na vrata ili po sobama ukrasne slike, nadajući se da će nastupajuća godina njima i njihovim najbližima tako donjeti sreću. Ova vrsta slika se lijepi uoči dolaska Nove godine, i u narednih godinu dana, tj. do sljedeće Nove godine, se ne skida. Tek kada dođe sljedeća Nova godina slike se mjenjaju, te zato i imaju ime Novogodišnje slike.
Novogodišnje slike su raznobojne, a glavna tema motiva na njima su sreća i radost, drugim riječima one direktno izražavaju subjektivne želje i nade svih ljudi. Osnovne vrste novogodišnjih slika su, na primjer, slike za dugi život, slike za dobru žetvu, slike za sreću, itd.
Kineske novogodišnje slike imaju dugu historiju, tj. ova vrsta umjetnosti je potekla još u dinastiji Han prije dvije tisuće godina. Prema zapisima u starim knjigama, postoji legenda koja kaže da su prije mnogo vremena živjela dva brata po imenu Shenshe i Julei. Oni su vršili nadzor nad svim duhovima, i ako bi se pojavili duhovi, oni bi ih hvatali i davali tigrovima da ih pojedu. Tako su ljudi počeli crtati slike Shenshe i Julei na vratima svojih domova kako bi se zaštitili od svih duhova.
U dinastiji Tang u 7. stoljeću, car Li Shimin je često sanjao loše snove, u kojima je čuo viku duhova. Zato su njegova dva generala Qin Shubao i Ju Chigong stajali vani i čuvali ga, te je tako car Li Shimin dobro spavao. Nakon toga, Li Shimin je naredio da se slike dva generala zalijepe na vrata, i oni su radi toga dobili naziv Bogovi vrata. Postepeno se ovaj običaj prenjeo u građanski stalež, a zatim su se pojavile druge vrste slika.
Za vrijeme dinastije Song, slikanje na drvetu se počelo upotrebljavati u procesu pravljenja novogodišnjih slika. Zbog toga su se novogodišnje slike proizvodile i prodavale u velikim količinama, i ova vrsta umjetnosti se nastavila dobro razvijati.
Od 14. do 19. stoljeća, umjetnost novogodišnjih slika se razvila do najvećeg nivoa. U procesu izrade ovih slika se formirao određeni model. Uporedo sa time, u Kini su se pojavila četiri proizvođačka mjesta drvoreznih novogodišnjih slika, i to su Jang Liuqing u Tianjin u sjevernom dijelu Kine, Jang Jiabu u srezu Vei u Shandong provinciji, Tao Huavu u gradu Suzhou na jugu, i Zhu Sjan u Henan provinciji. Novogodišnje slike koje su nastajale u ta četiri mjesta su imale svoje regionalne posebne karakteristike.
U sadašnje vrijeme, u tiskanju novogodišnjih slika se primenjuje suvremena tiskarska tehnika, a tiraž je vrlo velik. Možemo reći da se nijedna vrsta slika ne radi u tako velikoj količini kao novogodišnje slike.
Novogodišnje slike oslikavaju kinesku narodnu romantičku karakteristiku, a sve više nailaze na prihvaćanje i u drugim zemljama. Drvorezne novogodišnje slike koje potiču iz četiri najveća kineska proizvođačka mjesta se prodaju i u drugim zemljama svijeta, a godišnja količina primjeraka premašuje nekoliko desetina milijuna.
Povezana vijest:
