Autonomna pokrajina Tibet je područje u kojem pretežno živi tibetanska nacionalna manjina i u kojem je razvijena narodna kultura. Prije 50 godina, dok su na Tibetu još uvijek vladali feudalci, glavno mjesto je zauzimala religija, a pojedini oblici narodne kulture su nestali. Krajem 50-tih godina prošlog stoljeća, kineska Vlada je pojačala stupanj zaštite tibetanske narodne kulture, čime je efikasno zaštitila kulturno nasljeđe ovog dijela zemlje.
Početkom 50-tih godina prošlog stoljeća, a naročito u posljednjih 20 godina, kineska Vlada je neprekidno povećavala ulaganja u zaštitu i razvoj kulture na Tibetu. Zamjenik direktora Akademije društvenih znanosti Tibeta Tsering Dabu je rekao:
''Naša država poklanja veliku pažnju zaštiti nematerijalnog kulturnog nasljeđa. Odnedavno smo uredili i izdali historijsku knjigu, epopeju ''Car Gesar'', koja je dio značajnih projekata u oblasti društvenih znanosti.''
Početkom 90-tih godina, uz podršku i pomoć nadležnih ureda kineske Vlade, Tibetska izdavačka kuća je utrošila 14 godina u prikupljanju ''Zbirke kineskih priča—tibetanski dio'', ''Zbirke kineskih pjesama—tibetanski dio'' i ''Zbirke poslovica–tibetanski dio''. Predsjednik Udruženja narodnih umjetnika Tibeta Tseten Dorđem je rekao:
''U dosadašnjoj našoj povijesti nije bilo takvih knjiga. Naša država je zaista uložila velika sredstva da se pojave ove tri obimne zbirke.''
Prema riječima Tsetena Dorđe, ne postoji mogućnost da se završi taj kulturni projekt u starom Tibetu.
''U prvom, drugom i konačnom razmatranju tih zbirki su sudjelovali stručnjaci tibetanske i hanske narodnosti, od kojih je stotinu stručnjaka visoko cijenjenih u cijeloj državi.''
Tseten Dorđe je ukazao da za vrijeme feudalizma na Tibetu nitko nije vodio računa o kulturnom naslijeđu, a da su narodni umjetnici zauzimali izuzetno nizak društveni položaj.
Od kraja 50-tih godina, kineska Vlada je počela posvećivati pažnju narodnoj kulturi na Tibetu, pa se zahvaljujući tome kultura tibetanske narodnosti pojavila u najboljem svjetlu, a društveni položaj umjetnika tibetanske narodnosti je znatno poboljšan.
''Položaj naših umjetnika je sasvim promijenjen. Neki od njih su predloženi da budu članovi Narodnog političkog konzultativnog savjeta. Država veoma cijeni njihov rad, a njihove zarade i druge povlastice su mnogo veće.''
Akademija društvenih znanosti Tibeta gdje radi Tseten Dorđe, je organizacija koja se između ostalog bavi sakupljanjem, uređivanjem i zaštitom narodne književnosti i umjetnosti na Tibetu. U Akademiji rade mnogi profesionalci i amateri, njih više od 200, koji se bave zaštitom tibetanske narodne kulture. Svake godine izdaju svoja djela iz narodne književnosti, knjige o narodnim običajima ili o narodnim nošnjama.
Tseten Dorđe je rekao da je Akademija društvenih znanosti Tibeta uz veliku podršku centralne Vlade uradila mnogo na zaštiti tradicionalne tibetanske kulture, što je najbolji dokaz da je neistinita ''teorija o razaranju tibetanske kulture'' koju predočava klika Dalaj-lame.
Kako je saopćeno, Akademija društvenih znanosti Tibeta je počela sa prikupljanjem zbirke popularnih priča u svim kotarima Tibeta i ''Zbirku o tibetanskoj umjetnosti Tangka''. Predsjednik Akademije Tseten Dorđe je ukazao:
''Za Tibet govore da ima bezbroj plesova i igara, a također je poznato da na Tibetu ima mnogo oblika narodne kulture i književnih djela. Država poklanja veliku pažnju zaštiti tibetanske narodne kulture. Izdali smo mnogo knjiga iz oblasti kulture na Tibetu, a veliku pažnju su privukle ''Zbirka o narodnim običajima'', ''Zbirka o umjetnosti Tangka'' i druge.
Prema riječima stručnjaka iz grupe za zaštitu kulturne baštine na Tibetu Puntsok Namgjai je podvukao da su kultura i umjetnost, pa i satovi iz tibetanskog jezika, tradicionalne glazbe, igara i narodnih priča, zahvaljujući velikoj podršci Vlade, znatno napredovali.
