Mora se doći u Kinu

Marija Perišić:- „Meni je Kina ok i sa naroda nema nikakvih problema tako da za poslovanja stvarno nema nikakvih problema. Ja svakog nedjelja idem u crkvu, to mi nije jedna obaveza nego osjećam se stvarno ugodno u crkvi. Velečasnik koji predvodi misu je jedna predivna osoba tako da stvarno osjećam se kao kod kuće kad dođem u crkvu. "

Tako nam kaže gospođa marija Perišić. Marija Perišić je poduzetnica koja se bavi distribucijom kvalitetnih hrvatskih vina u Kini. U razgovoru nam je rekla kako  u Kinu dolazi već skoro pa dvadeset godina, a prije tri godine je osnovala i vlastitu tvrtku u Pekingu, te ovdje trenutačno živi i radi. Ova simpatična žena, optimističnog duha, za sebe kaže da je vrijedna i svjesna potreba novog doba i zato je odlučila ovdje preseliti svoje poslovanje. 

Svoj ured je smjestila u Chaowai Soho, a osim nje, tu još rade i troje Kineza: prof. Li Shimin, lektor hrv.jezika u Pekingu, i još dvije mlade Kineskinje, te još nekoliko honorarnih radnika.

Zato što smo išli u Chaowai Soho i tamo razgovarali s gospođom Marijom Perišić, predstavnicom tvrtke Zlatan otok u Pekingu. Zlatan otok je prva i za sad jedina hrvatska vinarska tvrtka u Pekingu.

Gospođa Perišić nas je već dočekala na vratima, a uz mirise kave i čaja, smjestili smo se u ugodnom kafiću blizu njezine tvrtke i počeli naš interviju.

Marija Perišić:- „Dvije godine poslujemo, godinu dana smo otvarali firmu. Sve ukupno tri godine ali poslovanja izuzetno samo dvije. Pa uzelo mi je godinu dana otvaranje firme. Ima puno papirologijeposebna što su strana firma, uzelo još više vremena. Jer je firm sto po sto hrvatska tako da malo duže je to uzelo.

Papirologija jedan putni kofer, onako 23 kilograma, pun dokumenata. Ima, ja mislim 7 pečeta i 30 dozvola. Pa mislim da za svaku stranu treba posebna dozvola. Ni jedna dozvola se ne može dobi mjesec dana, tako da to uzelo vremena doista ali uporno, a sve nakraju se završi."

Razgovor sa gospođom Marijom Perišić.

Kinezi ne znaju vino

Pijenje vina u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama kršćanske Europe, nosi u sebi simboličan i ritualan značaj: ono simbolizira krv i život. Vino pijemo kada se netko rodi, kada se netko ženi i kada netko umire; ono nas prati prilikom slavlja, prilikom tugovanja i skoro u svakoj životnoj situaciji.

Hrvatska vina redovito na svjetskim natjecanjima osvajaju visoke i brojne nagrade za kvalitetu i autentičnost.

Poznati enološki časopis Decanter, koji izlazi u više od 90 zemalja je u prošloj godini objavio kako mu se „najviše sviđaju slavonska i dalmatinska vina. Dokaz tome su nagrade koje je  ovaj najcjenjeniji specijalizirani svjetski vinski časopis devetu godinu zaredom dodijelio najboljim vinima svijeta. Među njima su dva regionalna zlata zaslužili Zlatan pošip Zlatnog otoka iz 2010., misna vina traminac ledena berba iz Đakova, a zlato je zaslužila i kutjevačka graševina ledena berba iz 2009."

Danas, s razvojem hrvatskog turizma, došlo je i do prepoznavanja kvalitete hrvatskog vina – tako je hrvatsko vino danas svrstano uz bok s najboljim svjetskim proizvođačima vina. Iako je riječ o maloj zemlji, očigledno je da ona ima puno toga za ponuditi. Stoga su hrvatski vinari prepoznali Kinu kao potencijonalno tržište, s obzirom da Kinezi sve više žele uživati u vinu. No, problem se javlja u tome što mnogi Kinezi ne znaju, niti su čuli za Hrvatsku, a kamoli za vina koja ona nudi. Je li to razlog odluke gospođe Perišić da prošiliti sovje poslovanje u Kinu?

Marija Perišić:- „To je bila velika dilema, jer puno godina sam dolazila u Kinu i znam koliko je kapacitet kineskoga tržišta da bi se moglo probit naša mala zemlja na kineskome tržištu. I to je bio moji motiv da dođem u Kinu i pokušam s našim proizvodima uđi na Kinesko tržište...U budučnost vidimo i dalje širenje ostali naših proizvoda ali kad dođe vrijeme za to. Naša vina su, mislim, najinteresantnija zato što su prava vina. Nema kopija, nema kemija, nema ništa, ona su iz ekološke zemlje, iz čistoga mjesta. Tako da su naša vina posebna po tom pitanju što se tiće Kine. Jer u Kini jako puno vina, ali jako malo pravoga vina. Tako da bi to kineski narod treba prepoznati našu kvalitetu. „

Prema online podacima, vino postaje nova kineska kultura te se očekuje da će do 2020. godine Kina postati najveće tržište vina u svijetu.

Već danas je Kina s 500.000 ha peta velesila u vinogradarstvu. Promet kineske vinske industrije iznosi 3 milijarde eura, a trgovinom vina bavi se 25.000 uvoznika i trgovaca. Kako bi gospođa perišić ocijenila kinesko tržište vina? Ima li ovo tržište potencijal za prodaju hrvatskih vina?

Marija Perišić:- „Pa kinezi jako loši se razumiju vina. Jedan mali broj ljudi koji se stvarno razumiju vina sve pohvale našim vinima daju, i ti ljudi i sada dolaze kupuju vino kod nas, jer vidjeli su kvalitet. A ostali ljudi gledaju cjenu vina i nije bitna kvaliteta. Tako da je to malo upitno po tom pitanju ali natjela ćemo i da piju pravo vino.

Ljudi koji su probali kod mene vina koji su bile na degustacijama, ljudi koji su završili za enologije i koje se razumiju vina, one su ocijene daju našeme vinu ne pet nego deset. Ja sam napravila jedan 'prevare', kupila sam Grand cru francuski, izlila sam iz boce francuski u moju, a moju u francusku. Išla sam testira ljudi da vidim koliko se razumiju vina. I koja je ocjena? Naša vina bolje. Na takvi način vidim. Ljudi kažu da je naš Grand cru bolje nego francuskog Lafite. Ja ne pocjenivam francuska vina. Francuska vina su super, ali prava vina. Ali postoji u Kini puno kopija, tako da se više neznate šta je vina a šta je kopija. Ta situacija bi se trebala lako promjeniti. Meni je iskreno žao što Kinezi stvarno ne piju kvalitetno vino. Ja se nadam da se sljedeću godinu ćemo proširiti ta asortiman."

Hrvatska sve ima, ali i ništa nema

Prva potpredsjednica vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić je na početku ovog mjeseca posjetila Kinu. Ona i njezina delegacija su se sastali s mnogim kineskim službenicima i poduzetnicima. A prema njenim riječima, sugovornici su izrazili velik interes za turizam, a posebno za hrvatska vina.

I gospođa Perišić podržava suradnju kineskih i hrvatskih tvrtka. Zato su me i najviše dojmile njene riječi:"tako naši ljudi bi imali radnih mjesta, a drugo, kineski narod bi imao zdrave proizvode." Ali međuvremeno moramo priznati da jedan od najvećih problema za hrvatske tvrtke je ono što da sada Hrvatska još nema svoju marku na kineskom tržištu.

Dakle, kao iskusna poduzetnica na kineskom tržištu, kakve naputke onda daje za bolju suradnju poduzetnika dvaju naroda?

Marija Perišić:- „ Ja u Kinu dolazim prije 15 godina, i žalost mi je bilo da nisam mogla vidjeti ni jedan hrvatski proizvod tu, a naša amasada postoji 20 godina. Uvijek kažem da Hrvatska sve ima ali i ništa nema. Trebali bi se svi skupa da se spojimo i da napravimo jednu veliku reklamu i veliki posao tako da bi Kina prepoznala i Hrvatsku i hrvatske proizvode i sve ostalo što se tiće Hrvatske. Ja bi stvarno bila sretna da devedeset posto hrvatske proizvodnje se izvezene na kinesko tržište. tako naši ljudi bi imali radnih mjesta, a drugo, kineski narod bi imao zdrave proizvode."

Gospođa Perišić već dugo živi i radi u Kini. Prvo, zamislimo kako se životu u jednoj sasvim drugačijoj zemlji sigurno nije lako prilagoditi.
No, gospođa Perišić se nasmijala rekla nam da je joj sve ide dobro. Posebno je istaknula: "Hvala bogu u Kini je katedrala predivna."

Marija Perišić:- „ Pa očekivanja su moja za sljedeću godinu puno bolja. S jednom firmu smo sklopili ugovor koja će biti naš predstavnik, naš desna ruka u prodaji vina, i u Sichuan i u druge pokrajne. Tako da ćemo se definitivno širiti. Sljedeću godinu puno bolje. A u budućnosti želim da sve hrvatske proizvode dovedem u Kinu."