Foto: Arhiv

PEKING, 5. kolovoza (Xinhuanet) -- Slabašni trgovinski rezultati koji su u lipnju zabilježeni u Kini, s padom uvoza i izvoza na godišnjoj razini, poslali su nedvosmislenu poruku kako trgovinski sektor neće ponoviti visoku stopu rasta koju je uživao proteklog desetljeća. Umjesto toga, izvoznici će se morati suočiti s teškoćama koje su rezultat gospodarskih teškoća na globalnoj razini.

Iako gospodarstvo SAD-a, koji je glavni kupac proizvoda iz Kine, pokazuje znakove oporavka, teško da će nadoknaditi negativan utjecaj koje su na kineske trgovce ostavile globalne gospodarske teškoće.

Štoviše, trgovinski protekcionizam, koji ima tendenciju pojačanih aktivnosti tijekom globalnog gospodarskog zaokreta prema dolje, donijet će dodatne probleme kineskim izvoznicima koji već pate radi pada novih narudžbi i profitne marže.

Domaće zakonodavstvo dobro je upoznato s poteškoćama s kojima se susreću izvoznici. Prošlog mjeseca, obzirom da je gospodarstvo bilo suočeno s još većim usporavanjem, uvedeno je niz mjera kako bi se spomenuti sektor revitalizirao.

Državne vlasti vezane uz trgovinu i gospodarstvo obećale su kako će se usmjeriti prema izvoznicima, olakšati postupak carinjena i osigurati više financijske pomoći. Izvoznici će se poticat na nove trgovinske metode, poput inozemnog online trgovanja kako bi se povećali njihovi prihodi. Inovacije i tehnološke novine središte su fokusa potpore koju nudi vlada.

Dok će nove mjere, ako budu brzo i efektivno uvedene, biti slamka spasa za izvoznike u zemlji, vlasti bi trebale posebno obratiti pozornost na omogućavanje boljih financijskih usluga za njih.

Kao dio novih trgovinskih stimulativnih mjera, Vlada bi trebala osmisliti niz posebnih načina kojima bi se dao vjetar u leđa financijskim institucijama, posebice onima manjima kako bi se osiguralo više kreditnih usluga izvoznicima. Tijekom gospodarske krize, izvoznici bi nerijetko proglašavali bankrot radi prekida novčanog lanca.

Kina, kao najveći svjetski izvoznik, trebala bi također stvoriti mnogo više posebnih sredstava i fondova koje bi dijelom sponzorirala Vlada, dijelom trgovinske kompanije i relevantne industrije, kako bi se izvoznici zaštitili od različitih rizika s kojima se susreću i osiguralo jamstvo kompanijama koje im osigurava kredit kod različitih financijskih institucija. Slična državna sredstva dokazano nisu mogla zadovoljiti potražnju sektora, pogotovo od strane malih izvoznika koji su mnogo slabiji i izloženiji problemima na tržištu.

Takve financijske inicijative ne bi trebale biti samo mjere kako bi se dokinuli trenutni problemi, nego dugoročni putokaz za održivi razvoj sektora.