Changchun, 16. siječnja (Xinhua) - Wang Zhiren, poljoprivrednik je u poljoprivrednoj pokrajini Jilin, i ne zna što točno znači izraz "srednja klase". Međutim, to je zapravo i nevažno, sve dotle dok ovaj kineski poljoprivrednik zapravo živi životom pripadnika srednje klase: a to znači, on živi u kući sa tri spavaće sobe, s garažom, vozi limuzinu i kupuje u urbanim robnim kućama.

Wangova obitelj je prošle godine zaradila 100 000 yuana (16.090 $) od uzgajanja riže na desecima hektara zemljišta, na sjeveroistoku Kine.

Mnogi se nadaju da će ruralni potrošači, poput Wanga, osloboditi novu kupovnu moć kao što je to bio slučaj s urbanim stanovnicima tijekom posljednjeg desetljeća, posebno u situaciji kada Kina hitno traži promjenu ekonomske pokretačke snage od ulaganja na potrošnju.

Jaz u prihodima između urbanih i ruralnih stanovnika smanjio se u posljednjih nekoliko godina, te je novi omjer urbano-ruralne zarade smanjen s 3,33 iz 2009. na 3,13 u 2011.

Dvadeset devet od 31 vlade na provincijskoj razini je iznijelo da je rast prihoda njihovih seoskih stanovnika premašio prihode urbanih stanovnika za razdoblje siječanj-rujan prošle godine, pokazuju službeni podaci.

Kina je održala svoju Godišnju konferenciju o ruralnim poslovima u prosincu, mjesec dana nakon 18. Nacionalnog kongresa Komunističke partije Kine (KPK) na kojem je izabrano novo vodstvo.

Ministar poljoprivrede Han Changfu je rekao za Xinhua da je na konferenciji obećano da će se uložiti više napora u povećanje seoskih prihoda kroz program "udvostručavanja dohotka" obećan tijekom 18. Nacionalnog kongresa KPK.

Kongres koji se održava svakih pet godina je usvojio rezoluciju po kojoj bi do 2020. nacionalni dohodak po stanovniku u Kini trebao biti dvostruko veći od onog 2010.

Dok izuzeće od poljoprivrednih poreza i povećanje državne investicije posljednjih nekoliko godina, pokreću ruralno gospodarstvo, seoski stanovnici se još uvijek suočavaju s velikim poteškoćama u održavanju brzorastućih prihoda.

Poljoprivrednici s najjužnijeg hainanskog otoka Qionghai, kineskog glavnog uzgajivača tropskog voća, mogu zaraditi tek 40 000 yuana u prosjeku godišnje.

Međutim, Lei Zhen, zamjenik ravnatelja Poljoprivrednog zavoda u gradu Qionghai rekao je da lokalne poljoprivrednike i dalje pogađaju prirodni i ekonomski rizici, te da tržišna volatilnost može lako uništiti raniju dobit.

Kineske izvozne perspektive također su ponešto lošije.

Većina seoskih obitelji živi od plaće zarađene u radno intenzivnim industrijama, od kojih se mnoge oslanjaju na izvoz.

Međutim, europska dužnička kriza i nestabilan oporavak SAD-a i dalje prijete opstanku tvornica koje apsorbiraju ogroman broj ruralnih radnika. Kineski izvoz je pao 7,9 posto u 2012., dok je godinu ranije pao 20,3 posto.

Radno-intenzivne tvornice se danas žele tehnološki usavršavati i mijenjati način proizvodnje, ali prema riječima stručnjaka, njihovi ruralni radnici migranti nisu dovoljno vješti da postanu tehnički radnici.

Manji vlasnički dohodak je još jedan nedostatak kojeg ruralni stanovnici moraju prevladati.