Nakon novogodišnjih blagdana na internetu je grupa forumaša ''osunčani'' ostavila podatke o troškovima koje su napravili. Prije svega, objasnimo što znači riječ ''osunčani''. To je novi termin koji se pojavio u kineskom jeziku, prijevod je engleske riječi ''share'', a označava ljude koji svoju zaradu, račune, omiljene predmete ili nešto drugo objavljuju na internetu, ne radi poređenja, nego da bi sa drugima podijelili radost. Ovo je u zadnje vrijeme vrlo popularan način upoznavanja.
Na mnogim forumima možete pročitati ovakve poruke: ''5000 yuana? Toliko košta dvomjesečni boravak u dobrom vrtiću.'' Ili: ''Sljedeće godine moje dijete će krenuti u vrtić, što znači još 1000 yuana.'' Poruke su razne, a pouka svih poruka je jedna: ''Teško je odgajati djecu, zato je bolje ne rađati ih.'' Zbog toga se pored novonastalih izraza ''rob stana'', ''rob automobila'', ''rob kreditne kartice'' i drugih, pojavio i izraz ''rob djeteta'', a njome se označavaju ljudi od tridesetak godina, rođeni od 1980. godine na ovamo. Zašto baš naglašavam 1980. godinu? Zato što je 1980. godine u Kini donesena odluka o kontroli rađanja, odnosno da svaka obitelj može imati samo jedno dijete. Djeca rođena poslije tog perioda su sada stasala u odrasle ljude i sami postali roditelji. Pošto su donedavno bili maženi i paženi, briga oko djeteta im predstavlja veliki teret, pa gotovo svaki od njih sebe proziva ''robom djeteta.'' I među njima ima razlike, ali o tim razlikama ću govoriti malo kasnije.
Foto: Arhiv
Nedavno su na raznim internet forumima u Guangzhou prikupljeni podaci o tome koliko je potrebno novca da bi se podiglo jedno dijete do završetka osnovne škole, koja u Kini traje šest godina. Prema tim podacima, odgajanje jednog djeteta košta oko 450 tisuća yuana, odnosno 45 tisuća eura, a 80 posto novca ode na školovanje i razne tečajeve. Jedna majka je na forumu iznijela podatke o tome koliko troši za svoju trogodišnju kćerku: više od deset tisuća yuana godišnje za dadilju, skoro deset tisuća yuana godišnje za vrtić, deset tisuća yuana za osiguranje, rano obrazovanje i satove klavira. Pored toga treba kupiti i mlijeko, odjeću i obuću, pelene, igračke i druge sitnice za svakodnevni život. Pošto njena mjesečna primanja od 3300 yuana (330 eura) ni izbliza ne zadovoljavaju potrebe, njeni roditelji i roditelji njenog muža godišnje izdvajaju 30 do 40 tisuća yuana za unuku.
Istini za volju, među roditeljima koje guše ekonomski problemi možemo izdvojiti nekoliko grupa.
Prva grupa su roditelji sa stvarnim ekonomskim poteškoćama:
U ovoj grupi su mladi ljudi lošeg ekonomskog stanja, koji dolaze iz siromašnih obitelji. Njima rođenje djeteta, pored postojećih rashoda za stan i drugih svakodnevnih obveza, dođe kao veliki ekonomski teret.
Primjer: Xiao Li je magistrantica druge godine jednog Instituta za kemiju u Guangzhou. Rođena je 1981. godine u pokrajini Hunan. Muž joj je zaposlen u jednoj trgovačkoj firmi. Njih dvoje sa djetetom žive u jednom kvartu u Guangzhou, u iznajmljenom stanu od 50 kvadrata. Njih troje žive od 4000 yuana (400 eura), koliko iznosi mjesečna plaća njenog muža. Trogodišnje dijete će upisati u vrtić u selu gdje joj žive roditelji, jer je tako jeftinije.
Druga grupa su roditelji koji prate modne trendove:
U ovoj grupi su mladi roditelji koji dobro zarađuju i žive kvalitetan život. Kako dijete raste, smanjuje se mogućnost da ispunjavaju svaku svoju želju, što oni vide kao veliki ekonomski pritisak.
Foto: Arhiv
Primjer: Gabi je rođena 1981. godine, završila je Ekonomski fakultet u Australiji. U Kinu se vratila 2005. godine, a godinu dana nakon toga se vjenčala sa sadašnjim mužem, Linom. Potom su dobili dijete. Gabi obožava putovanja i brend ''Candy'', ali ni ona ni njen muž ne žele zapostavljati dječje obrazovanje. Zato su svog potomka upisali na satove engleskog i klavira, dijete pohađa internacionalni vrtić... ništa nisu izostavili. ''Nas dvoje zajedno mjesečno zaradimo najmanje 20 tisuća yuana. Ne znam kada su se naši troškovi počeli vrtiti oko djeteta,'' sa uzdahom kaže Gabi.
U trećoj grupi su mladi roditelji koji su ''tipični jedinci'':
Ovi mladi ljudi su odrasli kao jedinci, a sada imaju više od jednog djeteta. Da bi ih prehranili moraju danonoćno raditi.
Primjer: ''Moje dvoje djece se stalno svađaju, kao da nisu brat i sestra. Jedna dadilja nije dovoljna da svakoga dana čuva djecu, pa sam ja dala otkaz na poslu.'' Ovo su riječi jedne Saše, rođene 1982. godine, koja planira jedno dijete poslati svojim roditeljima. Oduvijek je bila mala princeza, pa se, od kad je rodila blizance, osjeća vrlo zapostavljeno.
Mišljenje stručnjaka:
Čim se pojavio izraz ''rob djeteta'' izazvao je mnoge polemike. Posjetitelj jednog foruma smatra da je upotreba ovog izraza pravi primjer pretjerivanja. ''Onaj tko želi pružiti nešto ne može postati rob. Kako netko može reći da je rob vlastitog djeteta? Problem je u tome što nisu načisto sami sa sobom,'' kaže ova majka.
Stručnjaci smatraju da je pojava izraza ''rob djeteta'' povezana sa odrastanjem i sazrijevanjem rođenih osamdeset i neke. Oni imaju veće prohtjeve nego što su ih imali njihovi roditelji, pa nije čudno što se često žale da je teško odgajati dete. Jedan stariji posjetitelj foruma je ostavio ovakvu poruku: ''Mi, rođeni ''50-ih i ''60-ih godina prošlog stoljeća smo robovi ne samo svoje djece, nego i unučadi. Pored toga što smo sve dali za svoju djecu, sad djeci pomažemo da odgoje svoju djecu. Jesmo li se ikad žalili da smo umorni?''
Stručnjaci ističu da mladi ljudi koji su rođeni nakon 1980. godine ''danas troše novac koji će zaraditi sutra''. Bilo bi poželjno da shvate kako je prijeko potrebno racionalno raspoređivati svoj novac i po malo ostavljati na stranu, kako bi kasnije mogli školovati svoje potomke.
Izraz ''rob djeteta' se najprije pojavio na internetu, a kasnije je postao opće prihvaćen. Označava roditelje koji previše rade da bi osigurali sve za svoju djecu, a pri tom zapostavljaju sebe i svoje potrebe. ''Robovi djece'' imaju nekoliko stvari koje se ne usuđuju raditi i to često ističu: ne usuđuju se rađati, ne usuđuju se mnogo trošiti, ne usuđuju se olako promijeniti posao.
