vrijeme emitiranja 9:00-10:00

(Trg Tiananmen)

Dragi čitatelji iz tjedna u tjedan vam donosimo zanimljivosti iz kineske prijestolnice koja nije samo glavni grad najmnogoljudnije zemlje svijeta nego i svjetska metropola, odnosno pravi kulturni i gospodarski centar suvremenog doba koji je prepun najpoznatijih svjetskih odredišta koja ne dnevnoj bazi posjećuju turisti iz cijeloga svijeta.

U našem današnjem izdanju rubrike Otkrivamo Peking taj smo, poprilično dug popis, suzili na TOP 10. Mi tih deset znamenitosti smatramo zaštitnim znakom ovoga grada, ali bome i same Kine u cjelini. Pa krenimo redom.

1. Trg Tiananmen—najveći trg na svijetu

Njegovo ime itekako vam je poznato, a kao najveći gradski trg na svijetu Tiananmen zauzima površinu od nekih 44 hektara s južne strane Zabranjenog grada. Navodno je toliko veliki da na njega može stati oko milijun ljudi što je i više nego impresivna brojka. Ovo srce Pekinga omiljeno je odredište turistima u bilo koje doba dana i noći.

Mnogi od nas posjetili su ga u različita doba dana i noći. Mi vam ovom prilikom predlažemo da se tamo zaputite u ranu zoru i gledate podizanje zastave. No, nemojte se iznenaditi kada već u 5 i pol sati ujutro tamo ugledate gomilu ljudi.

(Zabranjeni grad)

2. Zabranjeni grad—najveća carska palača i kompleks zgrada

Odmah do Tianamena ulaz je u Zabranjeni grad, po obimu najveći i najcjelovitiji kompleks starih građevina u Kini. Sagrađen je 1420. te je od sredine 14. do početka 20. stoljeća bio je središnja rezidencija dinastija Ming i Qing. Danas je pretvoren u Carski muzej kojeg nitko ne zaobilazi kada dođe u kinesku prijestolnicu.

Ova carska palača prostire se na površini od 72 hektara te se sastoji od 9 999 velikih i malih palača, paviljona i drugih prostorija. Na vrhuncu moći spomenutih dinastija upravo ovdje živjeli su carevi, carice, članovi carskih obitelji, eunusi i služavke. Odnosno ukupno preko 30 tisuća osoba, dok je za vrijeme pada posljednje dinastije u palači živjelo oko tri tisuće ljudi.

Za površni obilazak Zabranjenog grada dovoljan je jedan dan, a pažljiviji i temeljitiji razgled trajao bi dva do tri dana. Kada uđete učinit će vam se kao da ulazite u drevni grad, a ono što će vam odmah zaokupiti pažnju su boje koje prevladavaju. U feudalnoj Kini žuta boja bila je simbolom neprikosnovene carske vlasti. Iz tog su razloga građevine u carskoj palači ukrašene visokim tamnocrvenim zidovima, a njihovi izvijeni krovovi napravljeni su od žutog emajliranog crijepa.

U vrijeme carske vladavine žute boje mogle su biti samo stambene zgrade i carska odjeća. Ako bi obični građanin koristio žutu boju, bio bi kažnjen ili osuđen na smrt. U Zabranjenom gradu prevladavala je i crvena boja jer su zidovi građeni od cigle. Sve glavne palače protežu se uzduž centralne osi od juga prema sjeveru. Lijevo i desno od nje paviljoni su poredani simetrično. Moramo naglasiti kako su u carskoj palači, od njezina nastanka pa do pada dinastije Qing, živjela ukupno 24 cara.

Posljednja dinastija pala je 1911., kada je nakon Bokserskog ustanka s vlasti svrgnuta posljednja kineska feudalana dinastija Qing, a njezin posljednji vladar Pu Ji istjeran iz carske palače. Nakon uspostave moderne Kine Zabranjeni grad pretvoren je u Carski muzej pod državnom zaštitom. Carska palača nije bila samo carski dvor, ona je i istinsko arhitektonsko savršenstvo, odnosno odraz graditeljskog umijeća kineskog naroda.

(Kineski zid)

3. Kineski zid—najduža fortifikacijska građevina na svijetu

On je najpoznatiji i najjači simbol Kine jer ipak ne možete u nju doći bez da ga vidite. Kineski zid, jednom od sedam svjetskih čuda ujedno je i najveća drevna vojna fortifikacija na svijetu s najdužim razdobljem gradnje. Prema najnovijim podacima Kineski zid oko Pekinga danas je dug između 21 i 22 tisuće kilometara. Zbog svoje povijesne i kulturne vrijednosti 1987. upisan na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine.

Počeo se graditi u 9.st.p.n.e., a tadašnje vlasti u središnjoj Kini počele su s tim projektom radi obrane od nasrtaja naroda sa sjevera. Postupno su dograđivali zid kako bi spojili postojeće pogranične kule i tvrđave tako da je na kraju nastao dugi, dugi zid.

Kasnije, za vrijeme Proljeća i jeseni (770. – 476. prije n.e.) i u periodu Zaraćenih država (475. – 221. prije n.e.), vladari su se žestoko otimali za prevlast tako da međusobni ratovi nisu imali kraja. Neki vladari su, koristeći planinske vrhunce, podigli u pograničnim oblastima zidove. 221. p.n.e., Qinshihuang, vladar prve kineske dinastije Qin objedinio je Kinu i spojio zidove na njezinu sjeveru.

U kasnijem periodu od nekih dvije tisuće godina, vladari svih kineskih dinastija su manje ili više dograđivali Kineski zid, čija je ukupna dužina tada navodno premašila 50 tisuća kilometara, što je bilo i više nego dovoljno da se jednom okruži zemaljska kuglu.

Kada govorimo o Kineskom zidu kojeg poznajemo danas i koji je najveći simbol Kine, najčešće mislimo o onim dijelovima oko Pekinga. Taj dio većinom je podignut u vrijeme dinastije Ming (1368. - 1644.). U to vrijeme nastali su i najpoznatiji dijelovi zida Badaling, Juyongguan i Mutianyu gdje turisti najčešće odlaze.

Svaki dio Kineskog zida ima svoje osobitosti i svaki je na svoj način lijep. No ono što bih vam mi iz osobnog iskutsva preporučili su dijelovi zida koji nisu obnovljeni, odnosno njegove ruševine. U okolici Pekinga imate više takvih dijelova, i to diljem pokrajine Hebei. Oni su najljepši, na njima nema toliko turista i savršeni su za penjanje i pješačenje. Doduše, većina njih je jako strma i iznimno su opasni, pa budite oprezni. Na internetu lako možete pronaći popis svih ruševnih dijelova zida, zajedno s uputama kako do njih doći, koje sve opasnosti kriju i kako se pripremiti za uspon.

(Ljetna palača)

4. Ljetna palača—jedan od najbolje očuvanih carskih vrtova na svijetu

Ljetna palača, odnosno na kineskom Yiheyuan, nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Pekinga. Drugo ime Ljetne palače je Qingyiyuan. Ona se počela graditi 1750. godine, u vrijeme posljednjeg zlatnog razdoblja feudalizma u Kini, točnije u vrijeme careva Kangxija i Qianlonga.

Godine 1860. počeo je Drugi opijumski rat, a Qingyiyuan su zauzele i zapalile vojske Velike Britanije i Francuske. 1886. vlada dinastije Qing iskoristila je sredstva iz fonda ratne mornarice za obnovu Qingyiyuana koji je dvije godine kasnije promijenio ime u Yiheyuan, odnosno u Ljetna palača. To mjesto tada je postalo omiljeno mjesto za odmor carice Cixi.

Ljetna palača sagrađena je u nesporednoj blizini planinskog dijela grada, pored jezera te je puna značajki tradicionalne kineske umjetnosti te carske grandioznosti. Ona je iz tog razloga na glasu kao pravi biser kineske baštine, odnosno kombinacija prirodne i umjetničke ljepote.

Površina Ljetne palače iznosi 2,97 kilometara četvornih, među kojima tri četvrtine te površine obuhvaća jezero. Glavne dijelove ovog kompleksa čine planina Wanshou i jezero Kunming. U samoj Palači ima još dvadesetak pozornica za zabavu, stotine prekrasnih vidikovaca, tri tisuće prostorija čija je ukupna površina 70 tisuća metara četvornih.

Pored svega toga u njezinim vrtovima može se vidjeti i preko 1 600 primjeraka višestoljetnih stabala.1924. Ljetna palača otvorena je za javnost, a mi vam preporučamo da je posjetite – a čime drugo nego biciklom jer tako ćete je i najlakše obići.

(Hram neba)

5. Hram neba—najveći žrtveni kompleks u Pekingu

Park Hram neba nalazi se u južnom dijelu Pekinga. Obuhvaća površinu od 273 hektra i predstavlja grupu građevina izuzetne arhitektonske ljepote. Carevi dinastija Ming i Qing svake su se godine tamo molili za dobru žetvu i prinosili žrtve bogovima.

Hram molitve za dobru žetvu najimpozantnija je građevina u tom kompleksu. Sagrađen je 1420. i pokriven je crijepom boje neba. Čitava građevina izgrađena je na kružnom kamenom oltaru površine 5 900 četvornih metara. Oltar ima tri platoa na kojima je isklesana ograda od bijelog mramora koja izgleda kao fina čipka. U kolovozu 1889. godine ovaj paviljon je izgorio od udara groma, ali je iduće godine renoviran prema prvobitnom izgledu. 1970. renoviran je još jednom.

Hram molitve za dobru žetvu visok je 38 metara, a širok 30. Zamislite, izgrađen je od drveta bez ijednog kamena, čavla ili klina. Drveni stupovi, njih 28, nose cijelu konstrukciju hrama, a izrađeni su iz jednog komada drveta. Četiri stupa s urezanim zmajevima u sredini visoki su po 19,2 metra, a simboliziraju četiri godišnja doba. Njih 12 u drugom krugu predstavljaju 12 mjeseci, a 12 u trećem krugu znače 12 doba u danu.

Na sredini poda može se vidjeti komad specifičnog prirodnog mramora čije su šare nalik na zmaja i feniksa, a tako je i nazvan - Kamen zmaja i feniksa. Na njegovom vrhu u samom središtu može se naći paralelan kamen zmaja i feniksa. Na istočnoj strani ovog paviljona nalaze se dva paravana, stolice i stolovi na kojima su bile čuvane ploče sa zapisima o precima careva, a na zapadnoj strani paviljona carevi su se odmarali nakon velikih ceremonija i svečanosti.

6. Arheološko nalazište Zhoukoudian—dom Pekinškog čovjeka

Proučavanje razvoja ljudske rase i čovjekovih predaka oduvijek je izazivalo veliko zanimanje kod ljudi. Otkrićem lubanje homo erectusa pekinensisa, u blizini kineske prijestolnice, u mjestu Zhoukoudien 20-ih godina prošlog stoljeća bila je velika vijest koja se brzo proširila širom svijeta. Zhoukuodien je dakle kraj odakle potječe tzv. Pekinški čovjek.

Pekinški čovjek je primjer homo erectusa (lat. za uspravan čovjek) koji se smatra  nasljednikom australopiteka i pretka homo sapiensa, odnosno suvremenog čovjeka. Skupina fosilnih uzoraka (15 djelomičnih lubanja, 11 donjih čeljusti, mnogo zuba, neke kosti skeleta i veliki broj kamenog oruđa) otkriveni su tijekom iskapanja u razdoblju od 1923. do 1927. Nalazi se smatraju starima otprilike 500 000 godina, iako nove teorije sugeriraju kako su stari oko 680 000 - 780 000 godina, odnosno da potječu iz razdoblja pleistocena.

Većinu studija o tim fosilima izveo je Davidson Black, a to je radio sve do svoje smrti 1934. godine. Franz Weidenreich ga je u tom poslu naslijedilo te je proučavao fosile sve do svog odlaska iz Kine 1941. godine. Originalni fosili nestali su upravo te godine dok su putovali prema SAD jer se smatralo da će tamo biti sigurniji s obzirom na okolnosti Drugog svjetskog rata koje su vladale na ovim prostorima. No ipak, ostali su nam u naslijeđe izvrsni odljevi i opisi.

Sinantropi su živjeli uglavnom sakupljačkim načinom života, ali su se bavili i lovom. Pekinški čovjek se povezuje s pitekantropoma s Jave (tzv. Javanski čovjek). Arheološko nalazište Zhoukoudian, udaljeno 48km od Pekinge koji se nalazi na niskoj planini Longgu gdje se spajaju ravničarski i planinski dio, upisan je 1987. na popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji, a iskopavanja na ovom lokelitetu traju i danas. Ovaj lokalitet je izvanredan dokaz ljudske zajednice na azijskom kontinentu tijekom prapovijesti i evolucije hominida, a otkriće Pekinškog čovjeka potvrdilo je kontinuitet u njihovu razvoju.
 
7. Hram Juesheng (Hram velikog zvona)—veliko zvono s ukupno 230 184 uklesanih kineskih znakova

Prije 800 godina, za vrijeme dinastije Song, pojavila su se jutarnja zvona radi objave vremena. Iz tog razloga, a širenjem i razvojem budizma, Kinezi su počeli graditi budistička zvona. Kineska izreka kaže da nijedan važniji hram zapravo ne može biti bez zvona. Prema riječima redovnika, zvuci zvona mogu istjerati čak 108 vrsta muka kod ljudi i doprinjeti njihovom duševnom miru.

U pekinškom hramu Velikog zvona može se vidjeti veliko zvono Yongle. Budisti vjeruju da ono predstavlja glazbeni instrument kojim se mogu iskorijeniti epidemije i nesreće, a kao carsko zvono simbolizira vlast i autoritet. Zvono Yongle izgleda lijepo i veličanstveno te predstavlja umjetničku rijetkost u svijetu. Njegovo uspješno izlijevanje potvrda je najbolje tehnologije u svijetu početkom 15. stoljeća kada je, u vrijeme dinastije Ming, ono i napravljeno.

Ugodni zvuci i njegova veličanstvena konstrukcija uvjerljivi su dokaz visoke razine poznavanja zakona akustike i mehanike. Zvono Yongle staro je 500 godina i visoko je 6,75 metara. Prečka njegova najšireg dijela iznosi 3,3 metra, a teško je oko 46,5 tona. Na njemu je, zamislite, iskovano preko 230 tisuća znakova iz budističkih spisa. Njegov zvuk je veličanstven te se navodno čuje u krugu od 50 kilometara. Imate naše tople preporuke za posjet.

8. Grobnice dinastije Ming—najočuvanije carsko groblje

Grobnice dinastije Ming su najočuvaniji carski grobni kompleks u Kini. Nalaze se na planini Tianshou u distriktu Changping. U više od 230 godina od vladavine cara Yonglea (1409.) do pokopanja posljednjeg cara dinastije Ming - Chongzhena tu je posljednje počivalište dobilo ukupno 13 careva, sedam carskih supruga i jedan enuha.

Posjet ovom groblju veoma je čest prilikom organiziranog posjeta Kineskom zidu. Najčešći aranžmani koje nude pekinške agencije uključuju posjet Zidu, grobnicama dinastije Ming te sudjelovanje na ceremoniji posluživanja čaja.

9. Hram Yunju—najveća zbrirka budističkih tekstova isklesanih u kamenu

Hram Yunju nalazi se u okrugu Fangshan te je udaljen jnekih 70 km od centra grada te zauzima više od 70 tisuća kvadratnih metara. U njemu se čuvaju budistički tekstovi napisani na papiru, izrezbareni u drvu odnosno isklesani u kamenu. Među njima najbrojniji su oni uklesani u kamenu kojih ima najviše na svijetu, odnosno 14 278 komada počevši od dinastije Sui do kraja dinastije Ming. Hram Yunju se također i naziva ''pekinški Dunhuangom''. O Dunhuangu, iz pokrajine Gansu, već smo govorili u našim prijašnjim emisijama.

10. Park Beihai—najstariji carski vrt u gradu

Park Beihai nalazi se u samom centru kineske prijestolnice, na sjeverozapadnoj strani Zabranjenog grada te se ubraja u kineske, drevne carske vrtove. Ima površinu od 71 hektar te je jedan od najstarijih i najbolje očuvanih carskih vrtova u svijetu. Za javnost je otvoren 1925. i jedno je od omiljenih odredišta za šetnju stanovnika Pekinga i njihovih gostiju.

Naše tople preporuke i TOP 10 je pred vama, na vama je samo da nam jednom i dođete. Čekamo vas.

Dunja i Franka