vrijeme emitiranja 9:00-10:00
Na televizijskom programu za Kinesku novu godinu 2011. Mogla se čuti jedna popularna pjesma "U proljeće" koju su pjevala dva seljaka. A pjesma je, trenutno postala popularna među Kinezima. [Komentari] Kineski ritam>>>
Godina 2010. je bila i radosna i tužna za kineske seljake. U ovoj godini su brojne pokrajine doživjele suše, poplave kao i druge nedaće ekstremnih vremenskih neprilika. Međutim, Kina je dobila sedmu bogatu žetvu. Prihod seljaka je porastao za 766 yuana, na 6000 yuana po glavi. To je bilo najveći rast u povijesti
44-godišnji Li Jing živi u gradu Wuchang u pokrajini Heilongjiang, koji je poznat kao zavičaj riže u Kini. Li Jing i njegova obitelj su bili radosni s jeseni gledajući zlatna rižina polja, međutim, nije bilo tako sretno na početku godine. Za Li Jing je 2010. bila plodonosna, prinos sa 6.7 hektara zemlja je iznosio 75 tisuća kilograma, a prihod od 70 tisuća yuana je mnogo više od lokalnog prosječnog nivoa.
Ali, prije pet godina, obitelj Li Jinga je bila siromašna. Dvije kćeri trebaju školovanje, a obitelj nije mogla zaraditi dovoljno novaca, mlađa kćer je odustala od škole i radila zajedno s obitelji, kako bi njena sestra mogla nastaviti školu.
Iz sela je sve više seljaka odlazilo u gradove, dok je Li Jing počeo obrađivati sve više zemljišta. On je rekao da je vlada ovih godina seljacima dala niz poticaja te sada može dobiti kredit s malim kamatama, a ima i drugih pogodnosti pa je život lakši. Pored toga, prodaja žitarica ide sve bolje i bolje. Međutim, Li Jiang ima novih briga. Iako neprekidno reste cijena riže, rastu i troškovi uzgoja.
Za novu 2011. godinu, Li Jing planira proizvesti i više. On se nada da će pokrenuti zajedničku tvornicu sa susjedima, u kojoj će moći sami i uzgajati i prodavati. Također se nada da će direktno prodavati svoju rižu supermarketima u gradu.
Uporedo s Li Jingom, 58-godišnji Wen Jiaxin je bio mnogo vrjedniji u godini žetve. On i njegova žena su, uz pomoći novih poljoprivrednih strojeva zaradili 20 tisuća yuana. Oni žive u „zavičaju riba i riže". Iako sve više radne snage odlazi u grad, oni ostaju u selu i ulažu u novu poljoprivrednu mehanizaciju. Wen ima otprilike hektar zemlje, to nije mnogo. Njegov sin radi u gradu, a kod kuće su samo njih dvoje starijih. Osjećaju se jako umorno.
Lokalna vlast je primjetila njihove teškoće, te od 2008. im dodijelila presađivač riže i nakon prvih radova, Wen je s radošću vidio da je uz pomoć stroja završio sve radove u sat vremena.
