Foto: Matija

Dejan Damjanović je reprezentativac Crne Gore koji je, zahvaljujući svojem licu i frizuri, među kineskim nogometnim navijačima poznatiji kao „Azijski Ibrahimović". Prošlih godina, igrajući za azijsku Ligu prvaka protiv kineskih klubova, kineski navijači i mediji bili su oduševljeni njegovim igranjem, a time je osvojio i pozornost kineskih klubova i nogometnih menadžera. Tako je kineski nogometni klub Jiangsu-Sanity 26. prosinca 2013. proslavio dolazak Damjanovića kao novo pojačanje klubu.

Samo četiri mjeseca nakon toga, u ljetnom transferu, Damjanović je dobio novi ugovor od Peking-Guoana, kluba iz kineske prijestolnice. U intervjuu za našu redakciju Dejan je izrazio svoje zadovoljstvo novim klubom:

-„Ovo je veliki klub, jedan od najvećih klubova u Kini, s najboljim kineskim igračima. I, stranci su fenomenalni, tako da mi se puno lakše prilagoditi. Trener je stranac, što ovdje u Kini mnogo znači. Kada je stranac trener, koji ima drugačije razmišljanje i bolje razumije strance, prilagodba je puno lakša, stvarno fino prolazi. Onako, kroz utakmice čim sam potpisao, tako da je nekako to upoznavanje išlo u utakmicama i na terenu. Sad stvarno dobro ide. Stvarno sam zadovoljan i s nekim svojim udjelima i kako su me igrači prihvatili. Svi u klubu normalno Darko to mi dosta pomaže. Stalno nešto sugeriraju - što, kako, gdje treba, što treba i ne treba... Baš mi je fino i opušteno, osijećam se kao da sam ovdje već godinu dana. Nemam onaj period 'kako se javiti, kako to', koji sam imao u Jiangsuu gdje nikoga nisam znao. Ovdje sam sa svima kad dođem na trening, baš fino, baš sam zadovoljan svima."

Dejanov prvi klub u Kini, Jiangsu-Sanity nalazio se u Nanjingu, gradu na jugu Kine. Trener kluba je Kinez Gao Hongbo, bivši kineski reprezentativac koji je bio i izbornik kineske reprezentacije od 2009. do 2011. godine. Krajem 2013., Gao je preuzeo Jiangsu-Sanity klub.

Njegov sadašnji klub, Peking-Guoan, nalazi se u kineskom glavnom gradu Pekingu, zbog čega je klub zadobio nadimak „carska straža". Svoju prvu titulu prvaka kineske Superlige Guoan je osvojio 2009. Trener kluba je Španjolac Gregorio Manzano.

Zanimljiva činjenica je i ta da u klubu već 6 godina igra jedan hrvatski igrač - Darko Matić. Matić je svojom igrom i etuzijazmom prema Pekingu osvojio ljubav pekinških navijača te postao prava zvijezda ovoga grada. I zbog toga, iako se radi o kineskoj nogometnoj ligi, na tribinama Radničkog stadiona, stadiona domaćina kluba Guoana, na svakoj utakmici vijore i hrvatske zastave. Matić je dosta pomogao Dejanu u privikavanju stoga je Dejan u intervjuu izrazio zahvalnost svom „bratu":

-„On je kralj! Pa, znaš kako je kada dođeš u novi klub. Meni je, na primjer, u prijašnjem klubu smetao neprofesionalizam i oko kluba. Na primjer, oko treninga, poslije treninga, kad imaš trening, kad je sastanak, kad što treba... ništa se nije znalo. Stalno su nešto mijenjali i onda si stalno nervozan. Nisam mogao imati svoj dan, planirati išta zbog toga. A, sad kad mi je on tu, on točno zna što i kako. Kaže mi 'ne brini', što će biti tada, 'ovaj će biti tu', 'ovo će biti tu', 'te stvari su tu'... Unaprijed mi kaže 'treba ti ovo i ovo', 'daj ovo', 'ovaj momak je takav, ovaj onakav', 'ovaj je opušteniji', 'ovaj zna', 's ovim odmah'... Sad pijemo kavicu, nekako mi je sve ovo lakše prolaziti, kao da već otprilike znam što i kako. A, onako, kad dođem prvi put, iskreno, sve me nervira. Tako da mi on, s ove strane, oko nogometa puno pomaže. Da ne pričam sad samo o tome ovdje… Jedemo našu kuhinju, njegova žena skuha, znači stvarno se osijećam kao da sam najmanje godinu dana tu. I, siguran sam, to dosta pomaže u utakmici. Bit ću puno opušteniji, sretniji, tako da je fenomenalno."

Foto: Matija

U novom klubu, Dejan je već igrao devet utakmica Superlige i dvije za Kup saveza u kojima je zabio šest golova i imao četiri asistencije. U utakmicama protiv Šangaj-Istok Azije i Harbin-Yitenga zabio je dva gola. U ovom trenutku se na ljestvici strijelaca sa svojih deset pogodaka nalazi na sedmom mjestu. Kineski mediji komentiraju kako je Peking-Guoan sa svojim ljetnim transferom - Dejanom i svojim drugim pojačanjem, Ertonom Fejzullahuom iz Albanije - uspješno riješio problem na napadačkoj liniji.

Peking-Guoan s 48 bodova nalazi se na drugom mjestu na ljestvici, dok je na prvom mjestu Guangzhou-Evergrand s 54 boda. Do kraja sezone ostalo je sedam utakmica, a klub Guoan, svi njegovi igrači i navijači, počeli su sanjati o mogućem ponovljanju sjajnog rezultata iz 2009., kada je klub prvi put u svojoj povijesti osvojio titulu prvaka kineske Superlige. U cijelom tom iščekivanju ni novo pojačanje kluba nije iznimka:

-„Nadamo se (za prvaka), svi se nadamo. Nije lako jer je ustinu Guangzhou (Evergrand) ozbiljna ekipa i finacijski su stabilniji. Ozbiljniji su igrači i, stvarno, sve pohvale njima. Ali vrijeme je da titula malo dođe u glavni grad, tako da ćemo sigurno probati. S Darkom sam pričao i prije nego što sam došao. Najviše mrzimo biti drugi. To je najgore, jer stalno si umalo. Tako da ćemo sigurno probati ove godine. Razlika je još uvijek korektna, nije tako lako, ali probat ćemo."

Prije dolaska u Kinu Dejan je 7-8 godna igrao u Južnoj Koreji. Iako su u očima većine Europljana Kinezi i Koreanci vrlo slični, on dobro uočava razlike. Barem one koje se tiču nogometa. U prijašnjem intervjuu za kineske medije, Dejan je istaknuo kako je najveća razlika između kineskih i korejskih igrača u tome što se kineski igrači ne bore do kraja utakmice. Nedostaje im borbenost ili karakter. Upravo su na to ukazivali i neki strani treneri koji su radili u Kini:

-„Rekao bih da (kineski igrači) nemaju karakter, nemaju pobjednički mentalitet. Ali ja sam od malena...ako igraš nogomet od malena, od malena ideš na pobjedu. Znači, od malena nekako hoću pobijediti i uraditi nešto, a mislim i da je to tako lagano. Ne zanima ih (kineske igrače) hoće li pobijediti, moram i to reći iskreno. Ja imam želju napraviti nešto, otići iz svoje zemlje zaraditi neki dinar. Oni možda to nemaju, možda imaju lagodan život ovdje, zarađuju, ovdje su sigurni, ne moraju... I odmah im opada neka želja i volja da nešto urade kad je teško. A, opet, s druge strane, Korejancima je isto fino, sigurni su, no kada dođe utakmica, idu, grizu. Kad je teško oni grizu, bore se, a kineski igrači ne. I, to je jedina razlika. Nisu ni kvalitetniji ni tehnički bolji ni nešto fizički jači, ali nekako te mlađe generacije uče oštro, jako, borbeno..."

A kako to promjeniti po njegovom mišljenju?

-„Pod hitno bi trebali poraditi na tim mlađim kategorijama, možda malo bolje trenere, dovesti malo stranaca kako bi malo promijenili taj mentalitet. Teško se promjeniti s 25 godina, ali u 14., 15., do 17. mogu te promjeniti kako hoćeš. Te stvari treba promjeniti što prije jer ti ulažeš mnogo. Glavna razlika kad igraš veliku utakmicu je što trebaš domaće igrače. Sedam ih je. Ne mogu igrati sam. Da mogu, ne bih igrao u Kini nego bih bio u Manchesteru. Tako da oni prave razliku. Oni pomažu nama da mi pokažemo što imamo. Tako da su to neke stvari koje oni trebaju mijenjati. A, to je neki sustav i proces koji ne ide tako brzo. To će sada godinama trajati. Ali, bitno je da malo čuju što stranci pričaju..."

Foto: Matija

Dejan Damjanović nije jedini niti prvi strani igrač koji je istaknuo navedenu razliku između kineskih i stranih igrača, bez obzira na nogomet, rukomet ili neki drugi sport. A, i mnogo kineski sportaši i oni koji se bave sportom u vladi uočili su isti problem. Upravo iz ovih razloga, u Kini je posljednjih godina u škole uveden profesionalni trening iz različitih sportova, kojeg vode strani treneri iz Europe ili Južne Amerike. No, kako je naš sugovornik naveo, radi se o sustavu i procesu koji će trajati neko vrijeme prije nego što rezultati budu vidljivi.

Prvi nogometaš iz Crne Gore u kineskom nogometu bio je Vlado Jeknić, koji je igrao u klubu Smart Hero FC od 2010. do 2013. godine. Ove sezone u Kini su igrala tri crnogorska igrača - bivši Dinamovac, Fatos Beqiraj u Changchun-Yataiju, Radomir Đalović u Šangaj-Istok Aziji koji je otišao ovo ljeto, i Dejan Damjanović. Zahvaljujući nogometu, Kinezi, barem oni obožavatelji nogometa u Kini, polako su počeli upoznavati ovu daleku zemlju:

-„Općenito, na prostoru bivše Jugoslavije baš smo talantirani za sport. Ne govorim samo o Crnoj Gori, govorim o bivšoj Jugoslaviji. Iz svih zemljama smo nekako talentirani za sport. Imamo talente i iako smo mala država, uvijek imamo tu par igrača i reprezentacija koje imaju dobre rezultate. Budući da to prate, onda vide dobrog igrača. Pa onda vide kako igrači nisu preskupi, nisu to cijene u milijunima i onda im daju šansu. I, često se uvjere kako je to dobar izbor. Šapurić (u Changchunu) bio je Crnogorac... Tako da polako, tu smo i mi. Nadam se da ćemo ja i Beqiraj moći otvoriti vrata za još nekog Crnogorca u budućnosti. Što je najbitnije, počeli su nam sve više vjerovati i daju nam šansu. Pomalo, polako, ima vremena. Eto, toliko su vjerovali Brazilcima i Španjolcima, tako da bi mogli i nas Jugoslavene malo poštivati ovdje. Ni Brazilci ne prave neke velike razlike, da znaš. Čast izuzecima."

Damjanovićev bivši grad, Nanjing, čije ime na kineskom znači „južna prijestolnica" bio je prijestolnica drevne Kine, no tu titulu preuzelo mu je Peking, čiji naziv na kineskom znači „sjeverna prijestolnica". Naš sugovornik u budućnosti očekuje još ljepše iskustvo s Kinom i kineskim nogometom:

-„Toliko sam sretan što sam ovdje u Pekingu, ponovo sam se rodio. Mislim da ću sad imati neko lijepo iskustvo s Kinom i životom u Kini, i normalno nogometom. Nadam se da će biti mnogo ljepše iskustvo negoli ono u Nanjingu. Iskreno, svi se nadamo."

Autorica: Nika

Pratite nas na:

Facebook: Croatian service, China radio International 

Weibo: @克罗地亚-红白格 ili http://weibo.com/hrvatski

Wechat: Hrvatska1
Mobilne aplikacije: Acerola Mobile 

Pored toga, možete i pročitati naš časopis na iPadu.