Most Lugou, oko 15 kilometara jugozapadno od središta Pekinga, mirno je mjesto, no zid obližnje tvrđave protkan rupama od metaka služi kao podsjetnik sramotnog sukoba prije 77 godina.
Poznat i kao most Marca Pola, po venecijanskom putniku koji je hvalio svoju arhitekturu, 800 godina stara kamena struktura svjedočila je početku kineskog osmogodišnjeg otpora protiv japanske invazije.
Prije godišnjice "incidenta 7. srpnja", koji je obilježio početak rata, Xinhua novinari pričali su s mještanima o njihovim sjećanjima na to doba i sudbini mosta od tog vremena. Saznali su da, iako je jednim dijelom pao u nepopravljivo stanje, most i njegovo okruženje danas su čuvani kao moćni spomenik za kineski narod.
SJEĆANJA NA TRAUMU
Prije 77 godina Yang Shufang odmarala se za ljetnog vrućeg dana. Dom ove 91-godišnjakinje nalazio se svega četiri kilometra od tvrđave, odnosno u Wanping gradu.
"Začuli smo pucnjavu," prisjetila se. "Prvo sam pomislila kako se radi o vježbi, no netko je povikao 'dolaze Japanci'".
Još jedna starija gospođa, sada 83-godišnja Zhou Rui, živjela je na mostu 1937. Još uvijek se sijeća svog straha nakon pucnjave. "Sklonili smo se pod krevet," rekla je za Xinhua. "Nismo imali sat i stoga ne mogu reći koliko dugo smo se skrivali".
Pucnjava je najavila "Incident 7. srpnja", koji je kasnije vodio u sveobuhvatni rat.
Međunarodno mišljenje o tome što se zapravo dogodilo je podijeljeno, no većina u Kini vjeruje kako je tu večer japanska vojska na mostu Lugou svojim vojnim manevrom inzistirala na ulasku u Wanping u potrazi za nestalim vojnikom. Kada se njihov zahtjev odbio, napali su kineske trupe, koje su se obranile. Međutim, kineski vojnici bili su brojno slabiji i loše opremljeni. Za manje od mjesec dana, Peking su preuzeli Japanci.
Nekoliko japanskih vojnika uskoro je otišlo u Zhouinu kuću za smještaj.
Yang je postala izbjeglica, bježeći sve do juga Kine, a zatim na istok. "Bilo je toliko puno izbjeglica," rekla je. "Neki su ubijeni u bombardiranju japanske vojske, dok su neki umrli u potapanju njihovih brodova."
Nije imala nikakvih prihoda. "Neke djevojke su umrle nakon brutalnih silovanja Japanaca u tvornicama," pričala je Yang. U nadi kako će izbjeći nevolje skrivajući svoju ljepotu, ona i njeni prijatelji pokrivali su lice čađom prije izlaska. No, Yangin najmlađi brat umro je od šoka nakon što je japanski vojnik uperio pištolj u njega.
Japanski napadači konačno su se predali 1945. Yang je spremila ribu i napravila knedle za slavlje dok su se ljudi zabavljali oko nje.
PROPADANJE I OČUVANJE
U posljednjih nekoliko desetljeća, most i tvrđave su prepušteni propadanju.
Zhou Rui se prisjetio kako je nestao ulazni toranj tvrđave te kako su nastale rupe u zidovima.
Li Xiulan (61) je imala pogled preko mosta nakon što je 1969. dobila posao u blizini tvornice štednjaka. "Most Lugou je bio okružen poljima.", rekla je. "Nije bilo svjetla. Noću je svugdje bio mrak. Vjetar je nosio pijesak na lica ljudi.".
Živjela je u domu tvornice. Njezin muži i sin su morali putovati autobusom do centra Pekinga kako bi je posjetili. No, u to vrijeme je prometna infrastruktura bila u vrlo lošem stanju.
Postojala su samo dvije autobusne linije prema Mostu Lugou. Autobusi su mogli prelaziti preko drevnog mosta, tako ugrozivši njegovu stabilnost.
"Većina putnika su bili svakodnevni korisnici.", rekao je 51-godišnji Chen Bingjiang, koji je dvije godine radio kao kondukter na jednoj od dviju linija.
Ponekada bi vidio posjetitelje, uglavnom strance, koji su držali bilježnice i ispitivali za smjer do ovog poznatog mjesta za koji su čuli.
Cheng bi svojim putnicima pričao priče o mostu. "Nekada je bilo popularno da jedinstveni umjetnički kameni lavovi stoje na obje strane, ali mnogi od kipova su uništeni ili nestali.", objasnio je.
Lokalna djeca su se igrali tako što su brojali lavove koji su preostali. Jedna od njih bila je i Wang Yan.
Wang je živjela u blizini Mosta Lugou između treće i osme godine života. "Brojala sam sa svojim prijateljima, ali svaki puta bi broj bio drugačiji.", rekla je.
Rijeka je tada bila nabujala, a razina vode bi ponekada prelazila most. "Jednom sam vidjela vodu blizu sebe i pomislila kako bih mogla završiti u rijeci. Zatim sam zaplakala.", prisjetila se Wang.
U središte Pekinga se preselila 1981. Pet godina poslije, most je zatvoren za vozila kako bi se očuvao.
S desetljećima se promijenilo mnogo stvari.
Staje u gradu Wanpingu u kojima su nekada obitavali japanski vojnici su postale lokazije za narodne komune, najviši od tri administracijske razine u ruralnim područjima između 1950-ih i 1980-ih. 2004. je pretvorena u starački dom gdje Yang i Zhou sada žive.
Novi most Lugou, originalno izrgađen 1971., obnovljen je i pušten u promet u svibnju 2009.
Most Lugou je bio početna točka stare pruge između Beijinga i Guangzhoua prije sto godina, a željeznica velikih brzina je otvorena u prosincu 2012.
Najmanje 9 autobusnih linija sada prolazi Mostom Lugou. Ispod tog mjesta je i stanica podzemne željeznice.
Ali napredovanje prometne infrastrukture ljudima nije donijelo poplave do mosta i tvrđava. Dva povijesna mjesta stoje čudno tiha.
Mnogi stanovnici Grada Wanpinga su premješteni u druga susjedstva. Neki su su iznajmili svoje kuće trgovcima koji se žale na manjak mušterija.
Turisti izgleda više preferiraju Memorijalni muzej protujapanskog rata kineskog naroda. Izgrađen na ruševinama bombardirane wanpinške vlade i otvoren 7. srpnja 1987., do sada je priio 20 milijuna posjetitelja.
"Most Lugou i muzej svijetu ne prikazuju samo hrabrost kineskog naroda, oni također predstavljaju njihovu želju za mirom.", rekao je Li Zongyuan, zamjernik kustosa muzeja. "Naša je želja da se tragedija nikada ne ponovi.".
Pratite nas na: 
Facebook: Croatian service, China radio International 
Weibo: @克罗地亚-红白格 ili http://weibo.com/hrvatski 
Wechat: Hrvatska1
Mobilne aplikacije: Acerola Mobile
Pored toga, možete i pročitati naš časopis na iPadu.
