Od bivših suigrača koji su hvalili Šimića zbog njegove profesionalne pomoći nogometašima, tu su bili Mario Stanić (42) i Goran Vlaović (41).
Vezni napadač Stanić je zabio prvi hrvatski gol na Svjetskom prvenstvu 1998., u utakmici protiv Jamajke, koju su pobjedili s 3-1. Zbog ozljede koljena nije postao još veći igrač i morao se 2004. povući iz Chelseaja.
Zajedno s napadačem Vlaovićem, koji je zabio prvi hrvatski gol na velikim turnirima, u pobjedi nad Turskom od 1-0 na Europskom prvenstvu 1996., Stanić vodi sportsku agenciju i obojica su vrlo poznati u medijima. Stanić piše popularne kolumne za nekoliko novina i lokalnih web stranica, a Vlaović je postao prepoznatljiv nogometni analitičar na hrvatskoj nacionalnoj televiziji.
Stanić se također bavi nekretninama, zanimanje koje dijeli s jednim od najiskusnijim članom Zlatne generacije, vratarom Draženom Ladićem (51), koji je također i strastveni igrač golfa te pokušava izgraditi golf resort u Istri, sjevernom dijelu hrvatske obale koji graniči sa Slovenijom.
Ladića su mnogi hvalili zbog njegovih herojskih obrana tijekom Svjetskog prvenstva 1998., kada je u tri utakmice, od njih ukupno sedam, obranio mrežu bez ijednog gola, a u cijelom turniru je primio samo pet golova. Uskoro nakon umirovljenja 2000., Ladić se okrenuo trenerskom zanimanju.
Od 2002. do 2004. bio je trener vratara u hrvatskoj reprezentaciji. 2006. je imenovan glavnim trenerom hrvatske mlade reprezentacije, nasljedivši Slavena Bilića, koji je preuzeo vođenje glavne reprezentacije. Ladić je na toj poziciji ostao pet godina, a zatim je nakratko bio glavni trener mlade momčadi saudijskog kluba Al-Hilal.
Kada je riječ o treniranju, Zlatna generacija nije mogla zamijeniti osobu koja je upravljala njima. Miroslav Blažević (79) je uživao najuspješnije razdoblje svoje trenerske karijere kada je Hrvatsku doveo do trećeg mjesta na prvom pojavljivanju na Svjetskom prvenstvu 1998. te u četvrtfinale Europskog prvenstva dvije godine kasnije.
Poznat je po motivacijskim govorima, vatrenom temperamentu i velikoj količini energije koju donosi u svaku momčad s kojom radi. Nakon neuspjeha u kvalificiranju za Euro 2000., izgubivši mjesto od srpske reprezentacije, Blažević je napustio hrvatsku klupu. Nakon toga je trenirao deset različitih klubova u Hratskoj, Sloveniji, Švicarskoj, Iranu i Kini, a bio je i menadžer iranske, bosanske i kineske olimpijske momčadi.
Njegov idući izazov je dovesti Slobodu iz Tuzle, jednom respektabilnu momčad u bivšoj Jugoslaviji, iz druge bosanske lige u Premier League. Njegova momčad se trenutačno nalazi na vrhu ljestvice, a Blažević živi u skladu sa svojim motom: "Najbolji način za odlazak je umrijeti na klupi.".
Oni koji ga dobro poznaju, ne očekuju da će se to skoro dogoditi. Međutim, njegovo nasljeđe i legendarno razdoblje Zlatne generacije će još godinama ostati zapamćeno među hrvatskim narodom.
Pratite nas na: 
Facebook: Croatian service, China radio International 
Weibo: @克罗地亚-红白格 ili http://weibo.com/hrvatski 
Wechat: Hrvatska1
Mobilne aplikacije: Acerola Mobile
Pored toga, možete i pročitati naš časopis na iPadu.
