Nedavno nas je u Pekingu posjetio poznati slovenski pjesnik, pisac, prevoditelj, urednik, književni kritičar te jedan od najpoznatijih predstavnika mlađe generacije pjesnika u tom dijelu Europe - Aleš Šteger.

Nekadašnji student njemačkog jezika i komparativne književnosti čija su djela, za koja je ovjenčan brojnim nagradama i priznanjima, prevedena na više jezika, dosta je okrenut navedenoj aktivnosti koja je zasigurno bila jedna od glavnih tema našeg razgovora kojeg smo s njim vodili prilikom književnog popodneva. Njega su upriličili studenti slovenskog jezika na pekinškom Sveučilištu Beiwai.

Oni su zajedno sa svoji lektorima Metkom Lokar i Baom Jieom pred mladog slovenskog pjesnika postavili nekoliko vrlo zanimljivih izazova te sami dokazali kako se nalaze na dobrom putu kada je riječ o učenju slovenskog, prevođenju i razumijevanju poezije na stranim jezicima.

- ''Ja sam u Kini već bio prije jedno tri godine putem jednog jako zanimljivog projekta kada su petero kineskih i petero slovenskih pjesnika prevodili jedan drugog, ali i pjesme iz kineske klasične poezije. To se često radi. Na našem primjeru je bio jedan poseban koncept jer smo se mi trudili prevoditi u dijalektu što je osobiti problem za Kineze. Ono što se u Kini često tretira kao dijalekt zapravo zna biti toliko različito da ga možemo tretirati kao zaseban jezik.'' – počinje svoju priču naš sugovornik.

Susreti dvije skupine pjesnika održavali su se u Ljubljani i Chengduu što je bilo osobito zanimljivo za njegove sudionike jer naše su kulture radikalno različite, ali s druge strane veoma otvorene jedna drugoj.

- ''Iz individualne znatiželje kažem, što Kinezima često predstavlja neki normalni idiom za nas je poezija i obrnuto. Nešto što mi tretiramo kao svakodnevni razgovor za njih zvuči veoma poetično ili jednostavno različito. Odmah se kao autor nalaziš u nekoj situaciji gdje moraš razmišljati o svom jeziku kao tuđem. To je dobra alijenacijska vježba za vlastito pisanje.''

Druga Štegerova kineska turneja organizirana je u sklopu dva odvojena poziva. Prvi se ticao književnog Slender Lake Festivala u Yangzhou, a drugi službenog poziva Beijing Capital Normal Universityja.

- ''U Yangzhou nas je bilo oko dvadeset pjesnika, prije svega tu su bili kineski i američki pjesnici. Oni kao stara kineska prijestolnica tamo imaju jedan divan ritual gdje pjesnici na neki način, ritualno pozivaju proljeće da dođe i to se radi na jezeru. Publika stoji uz jezero i recitira pjesme. Većina njih su klasične kineske pjesme. Pjesnici, koji plove lađama po jezeru, recitiraju svoje pjesme. Imali smo tamo niz rasprava i diskusjia o prevođenju i mnogim drugim temama. Veliki je interes vladao za njih.''

Prevođenje je aktivnost koja je definitivno obilježila naš razgovor i čitavo druženje sa Štegerom te kineskim studentima.

''U Yangzhou postoji jedan značajan centar posvećen stranim piscima koji tamo dolaze. Tu sam se susreo s mnogim ljudima i otamo nosim brojna zapažanja koja su, pogotovo za nas koji dolazimo iz manjih zemalja i manjih jezika značajne, a to je da se gotovo kompletno sve strane literature u Kinu uvoze preko engleskog jezika. To znači da velika većina prijevoda iz drugih stranih jezika se vrši prvo na engleski, a onda na kineski. To naravno onda nije optimalno. Ovdje u Kini prvo se treba raditi na svijesti da je nužno da se prave direktni prijevodi. Ta tema je sad tamo na ovom festivalu bila lagano načeta i teško je govoriti o nekim zaključcima. Primjerice kada je došlo do preciznog i finog čitanja različitih prijevoda, jedni su nastali putem engleskog, a drugi direktno, ustanovilo se kako često ovo produžavnje puta od originala do kineskog predstavlja veliki problem za recepciju jer to je onda već interpretacija na drugu potenciju.''

Šteger je mišljenja kako je glavni problem u tome da u Kini još nije dovoljno razvijena svijest o tome da je potrebno raditi izravne prijevode. U prvom redu tu su problem izdavači, jer ako oni to ne žele neće se ni ostali mnogo truditi što je jako teško promijeniti. Jedan od ponajboljih mladih slovenskih pjesnika možebitno rješenje vidi u tome da se o toj temi što više javno govori. S obzirom da su njegove pjesme također prevedene na kineski sa slovenskog, zanimalo nas je, kako je, u kontekstu navedene problematike, tekao taj proces.

- ''Više osoba bilo je uključeno u taj proces. Mislim da je najbolje bilo surađivati s kineskim pjesnicima kad smo imali mogućnost sjediti zajedno i putem prevoditelja koji je posredovao među nama ispitivati neki grub prijevod koji je prije toga napravljen pa bismo onda došli do veoma finih stvari i razlika. Naravno, kao i kod svakog prijevoda primarno je da onaj koji prevodi zapravo i razumije ono što prevodi, ali to i dalje ne znači, ako ste izvorni govornik, da ćete biti sposobni artikulirati to u vlastitom jeziku, jer čim dolazi do prevelikog pojašnjavanja, onda se u poeziji sve počne gubiti.''

Tada se prevodilo nekoliko pjesama u nekoliko dana. Po Štegerovu mišljenju to je bio jako spor proces, no upravo ta sporost se isplati kada se ide u smjeru kvalitetnog konačnog ishoda.

- ''Ja sam primjerice prevodio jednu divnu pjesmo u tofuu. Ali ona je bila čitava enciklopedija različitih oblika te vrste hrane, a mi naravno poznajemo samo jednu. Onda počneš nekako da čaraš pa da se služiš svim mogućim trikovima da bi tu polifoniju hrane uspostavio. Ali jako je teško posredovati čitatelju koji isto tako nema osobnog iskustva to je isto kao govoriti Kinezima o nekim našim lokalnim vinima, Kekecu, Boleku i Loleku..''

Festival u Yangzhou upravo za cilj ima približavanje tih udaljenosti. Izdani su zbornici i knjige na tu temu i u Kini i Sloveniji. Postoji i jedan magazin koji se tiska u San Franciscu, čija je tema kineska poezija. Njegovo ime je East West te su čitav jedan broj posvetili navedenom kineskom festivalu i događanjima koja su uz njega išla.

- ''Inače moram naglasiti kako je kineska poezija dosta prisutna danas u Sloveniji, posebice posljednjih deset godina. Prije to nije bilo tako. Znalo se nešto malo o velikim klasicima, ali nije se znalo skoro ništa o onome što se dešava sada, odnosno posljednjih trideset ili četrdeset godina. Kineske autore vidim kao mnogo otvorenije, što od njih ne očekuju svi.'' – ističe Aleš Šteger.

Geografska razlika između našihi zemalja nije utjecala samo na naše kulturološke razlike. Isto je tako dugi niz godina utjecala na dostupnost literature, bilo originala ili prijevoda. No, srećom stvari se mijenjaju, pojavom interneta i sve većim razvojem e-knjižnica.

- ''To je fenomen koji je opći. Mislim da se u svim ovim našim zemljama polako nešto pokreće. Znam da postoji nešto slično i u Hrvatskoj. Ti projekti se redovito rade u suradnji s nacionalnim knjižnicama. Znači ako ste vi član jedne takve slovenske knjižnice i imate svoj broj, a možete se i odavde učlaniti, možete besplatno posuđivati elektronske knjige. I to je s ove velike distance ogromna razlika jer knjige na kineskom u Sloveniji i obrnuto prije su bile iznimno rijetke.''

Jedan od najboljih mladih slovenskih pjesnika prilikom svog boravka u Pekingu proveo je poprilično poetsko popodne na Sveučilištu Beiwai. Njega su, kao što smo naveli na početku teksta, ugostili studenti kojima je slovenski jezik izborni predmet, zajedno sa svojim lektorima Metkom Lokar i Baom Jieom. Oni su za Štegera pripremili jako lijepo iznenađenje. Naime svaki od studenata preveo je jednu od njegovih pjesama na kineski koje su mu prvo izrecitirali, a on je pokušao pogađati o kojoj pjesmi je riječ. Nekoliko puta su ga pokušali i zbuniti pročitavši mu po dvaput različite prijevode jedne te iste pjesme. Sve to navelo je na sjajnu raspravu i razmjenu iskustava te savjeta. Sve to, uz intervju s Alešom, ukomponirali smo u našu radijsku emisiju. Uživajte.

Franka Gulin