(Foto: Arhiv)
U posljednjem trećem javnom sučeljavanju predsjedničkih kandidata, oba su kandidata po prvi put spomenula Kinu kao partnera, ubacivši trun zakašnjele utjehe za zemlju koju su prethodno opisivali kao monetarnom prevarom i kradljivcem radnih mjesta.
U finalnoj debati oba su se kandidata slično odmaknula od stopostotnog ocrnjivanja Kine, kada je Obama priznao da je " Kina i suparnik, ali i potencijalni partner," dok je Romney izjavio da " Možemo biti partneri s Kinom. Ne moramo biti suparnici ni na koji način, ni u kojem obliku."
Par lijepih riječi, brzo su ipak zasjenili tradicionalni trikovi kampanje "žrtvenog jarca" ili zlonamjerne neutemeljene hipoteze. Tko god bude budući predsjednik SAD, nedostaje mu duboko razumijevanje kako se partneri međusobno trebaju ponašati.
Dva kandidata još uvijek na Kini ostvaruju bodove u utrci. Romney je istaknuo prijetnju opisavši Kinu kao valutnim manipulatorom koju će kazniti zbog krađe intelektualnog vlasništva, dok je Obama nastavio s paradom "trofeja" svojeg ureda, od udvostručenja američkog izvoza za Kinu, najpovoljniji tečaj za američko poslovanje od 1993., i uspostavu posebne jedinice stručnjaka koji će se usredotočiti na trgovinu.
Oba kandidata su usprkos istini neumorno okrivljavala Kinu kako bi zataškali svoju nesposobnost u američkom oporavku. Ova taktika samo pokazuje da svjetskoj sili stvarno ili privremeno nedostaje načina za riješavanje vlastitih stvarnih problema.
Uzeti Kinu na udar vrlo je zgodan način za prikupljanje političkih bodova.
Predsjednička se debata očekivano pretvorila u sajam taštine onih koji žele ocrniti Kinu, što nema veze s Kinom, već s gubitkom konkurentnosti najveće sile svijeta.
Oba su kandidata obećala da će "prisiliti Kinu da igra po pravilima". Ali trebali bi znati da se pravila nikad ne implementiraju pritiskom, već otvorenim dijalogom i ustupcima vodeći računa o obostranoj koristi.
Pravila nisu samo važna Americi, već i Kini. Čak je i Obama priznao kineske izmjene kod tečaja, kada je yuanu porasla vrijednost za 31 posto od 2005., tijekom kojeg razdoblja se i udvostručio američki izvoz za Kinu.
Uravnoteženiji valutni režim ne samo da koristi trgovinskoj ravnoteži, već ujedno i doprinosi restrukturiranju i unapređenju kineskog izvoza, što je u interesu Kine.
U procesu restrukturiranja, Kina se treba držati svog razvojnog pravca i ne odustati o svojih interesa. Rast yuana za više od jedne trećine je donijelo pozitivne rezultate i Kini i SAD-u. No ako se tako nastavi okrenut će se na štetu kineskih temeljnih gospodarskih interesa, što će sigurno blokirati kineska vlada i kineski narod bez ikakvog oklijevanja.
Kao jedina svjetska supersila, SAD su glavni arhitekti pravila u globalnoj areni, od trgovine do vojske. Kad god vide da im situacija izmiče kontroli mogu uložiti žalbu u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Ujedno im je lako blokirati kineske kompanije u usponu pod neutemeljenim izgovorom prijetnje za nacionalnu sigurnost.
Obama bi trebao voditi računa da ne koristi rezultate van konteksta kako bi branio svoja postignuća u odnosu s Kinom. Priznao je da su tarife protiv kineskih guma osigurale kreiranje radnih mjesta, ali je propustio reći da posljedice ove lančane reakcije nisu baš bile pozitivne, kada su američki potrošači platili 1.1 milijardi dolara više za gume, stoji u izvještaju Instituta Peterson za međunarodnu ekonomiju.
