Sporovi oko intelektualnog vlasništva između stranih autoproizvođača i kineskih uobičajena su pojava uslijed rasta domaće auto proizvodnje, no nedavno svjedočimo "intelektualnom" sporu između dva domaća auto diva.

SAIC Motor korporacija, najprodavaniji kineski autoproizvođač, izjavio je u email izjavi od 18.lipnja da su oni kupili "ekskluzivna prava" lake autobusne tehnologije od britanskog proizvođača kombi vozila LDV Group d.o.o, koji su potvrdili da dotična tehnologija "nije prenešena nikom drugom osim njima".

Iako se u izjavi nije imenovala "druga domaća kompanija", smatra se da je riječ o Dongfeng Motor korporaciji, drugom najvećem proizvođaču automobila po obimu prodaje.

Tijekom posljednje probne vožnje Yufenga krajem svibnja, u wuhanskoj podružnici Dongfenga rekli su da novi kombi koristi tehnologiju LDV-a, bivših kombija Leyland DAF.

Ove navode osporava SAIC, koji ističe u izjavi da je u potpunosti istražio LDV prije akvizicije te da nisu pronašli nikakve tehnološke transfere i transfere vezane uz intelektualno vlasništvo s drugim kineskim autoproizvođačima.

SAIC je preuzeo britanskog autoproizvođača 2009. uslijed stečaja., da bi nakon dvije godine istraživanja i razvoja na temelju kupljene tehnologije lansirali svoj kombi Maxus Datong V80 prošlog rujna, što je prvi SAIC-ov u potpunosti izvorni komercijalni proizvod.

S druge strane iz Dongfenga navode da su proučavali LDV-eve proizvode od 2003. te neuspješno pokušali kupiti nešto njihove tehnologije 2006.

Nakon čega su kupili par primjeraka LDV kombija te krenuli u tzv. " unazadno" inženjerstvo. Iz kompanije tvrde da je posljedica model njihove nezavisne proizvodnje.

"Unazadno" inženjerstvo naširoko koriste kineski autoproizvođači zbog kasnog uključenja u automobilsku industriju i pomanjkanja temeljne tehnologije. Domaći autoproizvođači kao što su Geely, Chery i BYD svi su zbog ovog pristupa bili tuženi od stranih proizvođača.

Iz SAIC-a su objavili izjavu samo dan uoči službenog lanisranja Dongfengovog kombija Yufenga.

Namjera ljubazno sročenog dokumenta je razjasniti krive informacije kojima Dongfeng polaže pravo da njegovi proizvodi imaju izvor u LDV tehnologiji.

Iz SAIC-a su naveli da nisu htjeli dovesti do eskalacije spora na razini intelektualnog vlasništva budući su obje kompanije "braća" te imaju isti cilj poboljšanja domaće autoindustrije.

Iz Dongfenga nisu niti tijekom svečanog lansiranja niti u brošuri spomenuli LDV, a na tiskovnoj konferenciji su rekli da je "Yufeng posudio neke ideje od europskih proizvođača lakih vozila koji imaju višegodišnje tehnološko iskustvo".

Također navode da u marketingu kombija Yufenga neće navoditi korištenje LDV tehnologije.

Iako obje strane pokušavaju biti nježne u sporu, konkurencija je opaka.

Cijena Yufenga od 149,900 do 235,800 yuana gotovo je identična onoj od Maxus Datonga, koja se nalazila u rasponu od 145,800 i 239,800 yuana .

Iz SAIC-a su u marketingu za Maxus Datong koristili koncept "međunarodnog mjerila",dok su iz Dongfenga rekli da je Yufeng "iznad mjerila".

Da bi iz Dongfenga naknadno objasnili da se koncept odnosi na domaće mjerilo.

Stručnjaci autoindustrije navode da ovaj incident pokazuje da su kineski autoproizvođači još uvijek daleko od svladavanja temeljnih sposobnosti istraživanja i razvoja, budući su čak dva najveća domaća proizvođača prilično ovisna o stranoj tehnologiji, bar kada je riječ u završnoj visokoj tehnologiji auto dijelova.

Najprodavaniji laki kombiji domaće kineske proizvodnje su Ford Transit i Nanjing Iveco, koji oboje koriste stranu tehnologiju.