Igrom do igračke
Ditan ili „ Zemljin hram" nekoć je bio sveto mjesto gdje su carevi Ming i Qing dinastije prinosili žrtve bogu zemlje, no ovog puta nisam došla posjetiti povijesnu znamenitost, već jedan nesvakidašnji sajam. Sajam koji se odvija samo jednom godišnje i to u vrijeme Kineske nove godine. Već u podzemnoj naići ćemo na znak na kojem piše „Ditan miaohui". Miaohui doslovno znači „hramski sajam", zbog njegovog najčešćeg mjesta održavanja u hramskom prostoru. Kod nas bi njemu nalik bila crkvena proštenja. No zvat ćemo ga novogodišnji sajam, jer on to upravo jest. Sajam inače traje sedam dana, počevši od „chuxi", dana uoči Kineske nove godine.
Nama je toplo
Ono je omiljena destinacija brojne velike i male djece, jer na sajmu se svi vrate u djetinjstvo. No najprije je trebalo kupiti ulaznicu od 10 yuana i proći osiguranje, jer ipak se očekuje veliki broj posjetitelja. U parku sam najednom u drugom svijetu, bajkovito ukrašenom divovskim plišanim igračkama. Oko mene sretna dječica i parovi sa srcima, njima je i danas dan za zaljubljene. Jedan par je ljubazno pristao na fotografsko poziranje za posjetitelja stranca. Oni dolaze svake godine i domaći su pekinžani.
Poklonit ću ti cvijet
Nakon sajma će kući na doček i obiteljsko druženje. Svaki Kinez će dati sve od sebe da u ove dane bude sa svojom obitelji, no nisu svi prodavači na sajmu te sreće. Dražesna prodavačica iz susjedne pokrajine Hebei mi reče, da svake druge godine ide doma jer nema drugog izbora. Dok neki rade za novac, drugi pak volontiraju. Još jedna mlada pekinžanka prvi put je ove godine odlučila volontirati na sajmu, pa radosno putem megafona poziva djecu da upravo iskušaju svoje vještine gađanja lopticom na njezinom štandu.
Okićena stabla
Nije joj žao što je donijela ovu odluku jer će u 6 sati kada se sajam zatvori otići svojoj kući i uživati u toplini svoga doma. Da bi osjetili toplinu na današnjih -10C , mnogi su imali na raspolaganju veliku ponudu toplih slanih i slatkih poslastica. Za mnogobrojnim štandovima pekli su se ražnjići, kuhali jiaozi, prodavale juhe, dofu, topli čaj. Ja sam se odlučila za pržene uštipke, nešto slično fritulama. A da se okušam u igrama, najprije kupih 10 žetona za 20 yuana. Sve sam ih naivno iskoristila na jednom od prvih štandova, gdje upecah vrećicu sa malim medekom.
