Pomalo sam bio sumnjičav kada nam je zamjenik gradonačelnika Luoyanga pojasnio kako ćemo u subotu posjetiti čak devet zanimljivih lokacija u gradu i okolici. Ovih dana stvarno imamo izuzetno gust raspored, no priznajem da je jučerašnji dan bio rekordan po tom pitanju. Domaćin je održao obećanje i zahvaljujući odličnoj organizaciji vidjeli smo sportski centar u Luoyangu, zatim Park bilja, odnosno baštine dinastije Sui i Tang, gradska vrata Dingding, muzej groblja princa dinastije Zhou, muzej Luoyanga, gradska vrata Lijing, hram Bijelog konja, groblje Guangonga, a za kraj priređen je jedan kulturno-umjetnički program koji je prikazao glazbeni izričaj ovog područja.

Luoyang je poznat i kao „grad božura", ali ovaj prekrasni cvijet nisam vidio osim naslikanog na porculanu iako smo posjetili park bilja dinastije Sui i Tang. No to nije ni čudno, jer vrijeme kada nas svojojom ljepotom počaste ovi prekrasni cvjetovi je travanj i svibanj. Ipak, za utjehu vidio sam sadnice po cijelom parku, a i zanimljiv je podatak da samo u Luoyangu ima božura koji cvjetaju u devet različitih boja! Nakon parka, posebno me dojmila posjeta groblju princa dinastije Zhou. Naime, za vrijeme vladanja te dinastije kada bi neka osoba umrla, s njim bi sahranjivali i njihove konje i kola. U tom muzeju-groblju pronađeno je čak 26 grobnica u nizu a po njima je vidljivo koliko je pokojnik bio moćan za vrijeme života. Naime, samo su carevi imali šest konja u zaprezi, dok su visoki državnici imali četiri, a ostali po dva konja. To je lijepo vidljivo i u groblju princa dinastije Zhou, gdje su iskopani upravo ovakvi primjerci.

A da, gotovo da sam zaboravio. Jučer sam u Luoyangu zauvijek ostavio dio sebe i moje domovine. Naime, prigodom posjete groblju velikog ratnika Guangonga došli smo do vrata koja nikada nisu otvarana. Legenda kaže da je iza njih zvono i glava Guangonga koju je odrubio njegov ljuti neprijatelj. Na vratima su dva tanka otvora za ubacivanje novčića, pa se nakon ubacivanja čuje zvono.

- Imaš kuna?, pita me Nika.

Odmah vadim novce i ubacujem tri kovanice hrvatskog novca. Zvuk zvona svaki puta se jasno čuo, ali je ostala misterija da li je tamo i glava Guangonga. Neka tako ostane zauvijek.