Sanader je osuđen jer je sud otkrio da je u 1990-ima kao zamjenik ministra vanjskih poslova od austrijske Hypo banke dobio proviziju od 3,6 milijuna kuna za koje je pomogao banci da osigura privilegirani položaj na hrvatskom tržištu.
Austrijska banka je zatim nudila zajmove Hrvatskoj kako bi ratom razrušena zemlja kupovala diplomatske zgrade u inozemstvu.
Sutkinja Jasna Galešić je u objašnjenju presude rekla kako je mito upotrijebljeno za osobni dobitak i odbacila je tvrdnje branjenikovih odvjetnika da je nastupila zastara.
Sud je djelo označio kao ratno profiterstvo jer se slučaj dogodio tijekom rata kada je najveći dio proračuna upotrebljavan za obranu zemlje. Sanader još ima pravo žalbe Vrhovnom sudu.
Sanaderovi odvjetnici su najavili žalbu, iako bivši premijer neće ići u zatvor jer je u Hrvatskoj i Austriji u dva navrata bio u zatvoru više od 2,5 godine.
Protiv Sanadera su u tijeku još četiri sudska procesa, uključujući i za optužbe da je od javnih tvrtki zatražio financiranje Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) kada je bio predsjednik stranke.
Sanader je služio kao premijer u dva mandata od 2003. do 2009. Na kraju drugog mandata je dao ostavku bez objašnjenja razloga.
Upleten je u više korupcijskih slučajeva. Uhićen je u Austriji krajem 2010. i izručen je Hrvatskoj u srpnju 2011.
