Pismo koje je nedavno objavila jedna osnovna škola iz pokrajine Zhejiang uzrokovala je poprilično žustru debatu na društvenim mrežama. Ono se usmjerava na pitanje do koje mjere bi se roditelji trebali uplitati u obrazovanje svoje djece.

U pismu, naslovljenom ''Omogućavanje roditeljima da se pozdrave s provjerom domaćih zadaća'', koja je jedan od poprilično popularnih fenomena u Kini, stoji kako je ''provjera domaće zadaće osnovna odgovornost svakog učitelja dok roditelji imaju druge stvari oko kojih se moraju brinuti''.

Prirodno je da svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete, a ''politika jednog djeteta'', koja je u Kini ublažena tek otprije nekoliko godina, pretvorila je obrazovanje jedinog djeteta u obitelji u mnogo više od puke opsesije.

No, i učitelji i profesori žele da djeca uspiju. To u konačnici i jest njihov posao.

Posljednjih godina svjedočili smo porastu nečega što bismo katkada mogli nazvati ''roditeljskim domaćim zadaćama'' u sklopu kojih su učitelji ohrabrivali majke i očeve da ispravljaju zadaće u svoje ime te navode svoju djecu u procesu obrazovanju što je stavilo još veće breme na ionako već poprilično zauzete roditelje.

Posljednja anketa u sklopu koje su ispitivani oni koji su postali roditelji 2001. (od kojih 71,5 posto imaju mlađu djecu ili su roditelji učenika u osnovnim školama) pokazala je kako je 81,8 posto njih prezasićeno ''roditeljskim domaćim zadaćama'' odnosno njih 79,3 posto se zalaže za kraj takve prakse.

Praksa, koja uključuje provjeru zadaća i upisivanje njihova imena u vježbenice i koja se provodila kao dokaz da su se i oni uključili u obrazovni proces svoga djeteta, isplivala je u proteklih desetak godina. Izvorna namjera bila je stvoriti više mogućnosti za roditelje da komuniciraju sa svojom djecom. Međutim, jednostavno stavljanje njihova imena ubrzo se proširilo i na očekivanje prema kojem oni trebaju ispraviti zadaće umjesto učitelja.

No, ukoliko se uloga obrazovanja djece premjesti samo na škole, koja bi onda trebala biti uloga roditelja? Sudeći prema rezultatima ankete većina vjeruje kako je glavna odgovornost roditelja da oblikuju osobnost i karakter svoje djece. Učitelji i profesori bi se tako trebali držati svojih predavanja oslanjajući se manje na majke i očeve.

S druge strane neki se pribojavaju kako bi odmak od ''roditeljske domaće zadaće'' mogao uzrokovati roditeljsko ''odsustvo'' u obrazovnom procesu djeteta.

Profesor Tang sa Sveučilišta Suzhou ističe kako škole ne mogu umanjiti njihove dužnosti bez obzira na to koliko iste blisko surađuju s roditeljima. Roditelji bi prema njegovu mišljenju trebali djelovati kao nekakvi promatrači te izbjegavati ekstreme i naći ravnotežu.