Velika vrućina ili tzv. dashu prema kineskom lunarnom kalendaru je solarno razdoblje koje je ujedno i najvruće u godini. U današnja vremena tijekom ljetnih sparina imamo mnogo opcija na raspolaganju da se od istih i obranimo, primjerice tu su u prvom redu klimatizacijski uređaji i ventilatori. No, kako su se Kinezi u drevna vremena, kada nije bilo moderne tehnologije, uspjeli rashlađivati?

''Ledena kuća'' i ''ledene karte''

Sakupljanje leda u drevna vremena. [Arhivska fotografija]

Od vremena prije dinastije Qin (2100. - 221. p.n.e.) ljudi su koristili prirodan led kako bi hranu očuvali svježom, a pića hladna. Prema zapisima u ''Običajima po Zhou'', carski sud tada je imao poseban ured koji se nazivao ''administracijom za led'' u kojoj je bilo zaposleno 80 osoba. Oni su prikupljali blokove prirodnog leda svakog prosinca te bi se oni pohranjivali u posebna spremišta ili ''ledene kuće''.

Neki viši dužnosnici čak su bili i nagrađivani kockama leda od carskog suda Zhou, a to je bila velika čast u ta vremena. Državni sustav je omogućavao led i tijekom razdoblja vladavina dinastija Ming (1368. - 1644.) i Qing (1644. - 1911.). U to vrijeme dužnosnicima su se davale ''ledene karte'', no nisu se slali ledeni blokovi izravno kako je to prije bio običaj.

Spremnik za led

Drevni frižider. [Foto/artron.net]

Najpoznatiji predmet koji se koristio za rashlađivanje zvao se - jian. Radilo se o velikom spremniku napunjenim ledom. U ranom razdoblju kineske povijesti bio je pravljen od keramike, a kasnije od bakra. Možemo ga smatrati drevnim frižiderom u kojem su se hladila pića.

Spremanje hrane u bunare

Bunar. [Foto/gmw.cn]

Tijekom vladavine dinastije Qin (221. - 207. p.n.e.) i Han (202. p.n.e. - 220.) za običan puk uobičajeni način hlađenja i održavanja hrane svježom bili su - bunari. Hrana i piće koji su se trebali rashladiti ili očuvati svježim stavljali su se u košaru koja se potom užetom spuštala u bunar. No oni nisu trebali rashlađivati pića jer je voda iz bunara bila dovoljno hladna.

Bilji napici

[Arhivska fotografija]

U vrijeme vladavine dinastije Qin uporaba biljnih lijekovitih sredstava bila je jako popularna u Pekingu. Prema povijesnim zapisima tijekom ljeta neki su težili hladnoj vodi, drugi kuhanom lišću mente ili juhi od sladića kako bi se obranili od vrućine. Osim toga i sjemenke lotosa bile su u ljetnim mjesecima sjajne za juhu od koje se navodno jačalo tijelo.

Ljetni madrac

Učenjak na madracu. [Arhivska fotografija]

U drevna vremena ljudi su od bambusa, vinove loze i trske pravili ljetne ''madrace'' na kojima je bilo hladnije i ugodnije spavati.

Porculanski jastuk

Porculanski jastuk. [Foto/Carski muzej Zabranjenog grada]

Površina porculanskog jastuka bila je glazirana što je davalo ugodan osjećaš rashlađenja. Navodno ga je jako volio koristiti car Qianlong iz dinastije Qing.

''Zmajeva koža'' na zavjesama

Zavjese sa ''zmajevom kožom'' okružuju krevet. [Foto/youngchina.cn]

Iako se za ove zavjese kaže da su napravljene od ''zmajeve kože'' u pitanju je ipak bila pitonova s obzirom da stvorenja kao što je zmaj nema nigdje osim u našoj mašti. Okruženo velikim i hladnim kožama boe ili pitona osjećali bi se kao da ste u sobi sa klimatizacijskim uređajem. Naravno, doći do tog materijala bilo je iznimno teško i skupo pa su ga najčešće imali prilike koristiti oni s privilegijama koji su živjeli na carskom dvoru.

''Gospođa od bambusa''

''Gospođa od bambusa'' [Arhivska fotografija]

Ljudi u drevna vremena na jugu Kine voljeli su koristiti šupalj predmet cilindarskog oblika napravljen od bambusa. On je izrađen prema načelu ukrštenog protoka zraka te se može ''grliti'', nositi i držati na stopalima kako bi se ugodno rashladili.

Lepeza

Lepeza je bila predmet čiji se intenzitet korištenja nije umanjio ni do danas. [Foto/artron.net]

Lepeza se u drevna vremena pravila od različitih materijala - perje, krzno, bambus itd. Popularnost ovoga predmeta, ali i uporaba, nisu opali ni do danas.