Najdetaljniji Konfucijev životopis može se naći u "Shi Ji" ili "Povijesnim zapisima" (prva knjiga o dinastijskoj povijesti, pisana oko 86 g. prije Krista). Prema ovom zapisu, Konfucije je bio vrlo siromašan u mladosti. Kad je imao 50 godina, ušao u vladu i stigao do visokog ranga. Međutim, kao rezultat političkih intriga, ubrzo je bio prisiljen dati ostavku i otići u progonstvo.
Tijekom sljedećih 13 godina Konfucije je putovao po raznim kraljevinama, pokušavajući naći priliku da ostvari svoje ideje o političkim i društvenim reformama. Nažalost, nigdje nije uspio. Konfucije je na kraju ostario i vratio se u kraljevinu Lu, gdje je umro tri godine kasnije, odnosno u 479. g. prije Krista.
Konfucije i Šest Klasika (Liu Jing)
U posljednjem poglavlju smo rekli da je porast filozofskih škola započeo s praksom privatne nastave. Prema onome što je moderna znanost do danas utvrdila, Konfucije je bila prva osoba u kineskoj povijesti koja je podučavala velik broj studenata u privatnom svojstvu. Dok je Konfucije putovao po različitim kraljevstvima, mnogo studenata je ga pratilo. Prema tradiciji imao je nekoliko tisuća studenata, od kojih su nekoliko desetaka kasnije postali čuveni mislioci ili učenjaci. ''Nekoliko tisuća'' je nesumnjivo pretjeran broj, ali Konfucije je bez sumnje bio vrlo utjecajan učitelj, a što je još važnije i jedinstveno, bio je prvi kineski privatni učitelj. Njegove sabrane ideje su sačuvane u zbirci "Lun Yu" ili "Konfucijevi analekti".
Konfucije je prvi Ru i osnivač Ru škole, koji je poznat na Zapadu kao Konfucijeva škola. U prethodnom poglavlju smo vidjeli da je povjesničar Liu Xin napisao o ovoj školi: ''Konfucijeva škola je oduševljena što proučava 'Liu Jing' i naglašava pitanja o ljudskom srcu, moralnosti i pravednosti." "Liu Jing" označava šest klasičnih djela, a obično se prevodi kao "Šest Klasika''. "Liu Jing" uključuje "Yi" ("Knjiga promjena"), "Shi" ("Knjiga poezije"), "Shu" ("Knjiga povijesti"), "Li" ("Ritual"), "Yue" ("Glazbe", sada više nije sačuvana kao zaseban rad), kao i "Chun Qiu" ("Kronika proljeća i jeseni", povijest kraljevine Lu, Konfucijevog rodnog kraja, pisana od 722. g. prije Krista do 479.g. prije Krista, godine smrti Konfucija). Sadržaj ovih šest klasika je vrlo jasan prema naslovu, osim "Knjige promjena". Ovo djelo su u kasnom vremenu konfucijanci interpretirali kao raspravu o metafizici, ali u početku je to zapravo bila knjiga proricanja.
Što se tiče odnosa Konfucija sa Šest klasika, u tradicionalnom akademskom krugu postoje dva gledišta. Jedno tvrdi da je Konfucije autor svih ovih šest djela, dok drugo smatra da je Konfucije autor "Kronike proljeća i jeseni", komentator "Knjige promjena", reformator "Rituala" i "Glazbe" te urednik "Knjige povijesti" i "Knjige poezije".
Međutim, istina je da Konfucije nije bio autor, komentator, ni urednik bilo kojeg klasike. Sigurno da je Konfucije konzervativac i čuvao staru tradiciju u mnogim područjima. On je stvarno pokušao revidirati "Knjige Rituala" i "Glazbe", ali samo kako bi ispravio neka odstupanja od tradicionalnih praksi ili standarda. Ovakvi slučajevi se više puta pojavljuju u Konfucijevim "Analektima". Također prema pričama iz "Analekta", Konfucije nikad nije imao namjeru da piše nešto za buduće generacije. Pisanje knjige u privatnom svojstvu bila je praksa koja se pojavila i razvila upravo nakon Konfucijevog doba. Konfucije je bio prvi privatni učitelj u kineskoj povijesti, ali nije prvi privatni pisac.
Šest klasika je postojalo prije vremena Konfucija i činilo kulturno naslijeđe prošlosti. Šest klasika su se također zvali ''Liu Yi'' (ili "Šest umjetnosti"), predstavljali su temelj obrazovanja za aristokrate tijekom ranih stoljeća feudalističke dinastije Zhou. Oko 7. stoljeća prije Krista, usporedo s raspadom dinastije Zhou, mentori aristokrata, pa čak i neki sami aristokrati su izgubili svoje pozicije i raspršili se među običnim ljudima. Kao što smo rekli u prethodnom poglavlju, oni su živjeli od podučavanja klasika ili sudjelovanja kao majstori na ritualima pogreba, žrtve, vjenčanja i ostalih svečanosti. Ovi ljudi su poznati kao Ru.
Pedagog Konfucije
Konfucije je, međutim, bio više nego Ru u uobičajenom smislu te riječi. Istina je da se u "Analektima" ponegdje opisuje kao obični pedagog. S jedne točke gledišta, to je istina. Konfucije se nadao da će njegovi učenici biti korisni državi i društvu, zato ih je učio razne grane znanosti na temelju klasika. Kao učitelj svoj osnovni zadatak smatrao je interpretiranje učenicima drevnu kulturnu baštinu. Zato je, prema riječima "Analekta", Konfucije bio "prenosilac, a ne stvaralac" ("Analekti", VII, I.). Ali to je samo jedna strana. S druge strane, Konfucije je prenosio i tumačio ove tradicionalne institucije i ideje prema svojim moralnim konceptima. Na primjer, u interpretaciji starog običaja da sin treba tugovati tri godine nakon smrti roditelja, Konfucije je rekao: "Dijete ne može napustiti ruke svojih roditelja dok ne napuni tri godine. To je razlog zašto sin treba tri godine tugovati za roditeljima kad oni odu iz ovog svijeta" ("Analekti", XVII, 2.1.). Drugim riječima, sin potpuno ovisi od roditelja najmanje prve tri godine svog života; dakle nakon njihove smrti treba ih oplakati jednaku količinu vremena kako bi izrazio svoju zahvalnost. Isto tako u podučavanju klasika Konfucije im je davao nova tumačenja. Kao na primjer u razgovoru o "Knjizi poezije" Konfucije je istaknuo moralnu vrijednost, rekavši da "Knjiga poezije" ima tri stotine pjesama, ali njihova bit može biti sažeta jednom rečenicom, odnosno ''Nemaj izopačenih misli" ("Analekti", II, i.). Na taj način Konfucije više nije samo prenosilac stare tradicije, on je napravio nešto novo u prijenosu.
Ovaj duh su naslijedili učenici Konfucija. Klasični tekstovi su se također zbog toga prenosili s generacije u generaciju s bezbrojnim komentarima i tumačenjima, te se u kasnijim vremenima pojavilo veliko djelo "Komentari trinaest klasika".
Upravo zbog toga Konfucije je drugačiji od drugih učenjaka svog vremena i osnivač nove škole filozofije. Budući da su sljedbenici ove škole bili učenjaci i stručnjaci za "Šest klasika", škola je postala poznata kao Škola Ru ili Konfucijanizam.
Autorica: Helena
