Obiteljski sustav

Poljoprivrednici su osuđeni živjeti na svojoj zemlji, koja je nepokretna, a to isto vrijedi i za učenjake zemljoposjednike. Osim u slučajevima izuzetno talentiranih ili posebno sretnih osoba, koje je tijek života odveo u neka druga mjesta, ostajalo se na zemlji predaka, očeva i djedova, koja se dalje prenosila na djecu.

Drugim riječima, iz gospodarskih razloga obitelj je bila sačinjena od više generacija što je razvilo obiteljski sustav u drevnoj Kini koji je, bez sumnje, jedan od najsloženijih i najbolje organiziranih sustava na svijetu. Veliki dio konfucijanizma upravo čini racionalno opravdavanje ili teorijsko izražavanje ovog društvenog sustava.

Foto:Arhiva

Obiteljski sustav bio je društveni sustav stare Kine. Od pet tradicionalnih društvenih odnosa, koje su činili odnos između gospodara i podanika, oca i sina, starijeg i mlađeg brata, supružnika, kao i odnosa među prijateljima, tri su bila obiteljska. Ostala dva, iako inicijalno nisu bila obiteljska, mogla su se podrazumijevati obiteljskim. U skladu s tim, odnos između gospodara i podanika mogao se usporediti s onim između oca i sina, a odnosi između prijatelja s onima između braće. Upravo su se odnosi obično uzimali na taj način. No, ovo su samo glavni obiteljski odnosi, a bilo ih je mnogo više. Er Ya, najstariji rječnik kineskog jezika koji datira iz razdoblja prije kršćanske ere, navodi više od stotinu imenica za opis različitih obiteljskih odnosa, od kojih većina nema odgovarajući ekvivalent u drugim jezicima.

Iz istih razloga razvilo se i posebno odavanje počasti precima. Tako se u obiteljima obično odavala počast pretku koji se vodio kao osnovatelj obitelji u određenom mjestu boravišta. On bi time postajao simbol jedinstva obitelji, a takav jedan simbol bio je neophodan za jednu tako veliku i složenu organizaciju.

Veliki dio konfucijanizma čini racionalno opravdavanje ovog društvenog sustava, odnosno njegova teorija. Gospodarski uvjeti činili su temelj ovog sustava, a konfucijanizam je izrazio njegovo etničko značenje. Budući da je ovakav društevni sustav bio izdanak određenih gospodarskih uvjeta, koji su istovremeno bili rezultat geografske okoline, kineskom narodu je sustav i njegova teorija bila posve prirodna. Upravo zbog toga konfucijanizam je prirodno postao ortodoksna filozofija te takvom ostala do invazije industrijalizacije iz moderne Europe i Amerike koja je promijenila gospodarski temelj života u Kini.

Ovosvjetovno i onosvjetovno

Konfucijanizam je filozofija o društvenoj organizaciji, ali i svakodnevnom životu.

Konfucijanizam naglašava društvenu odgovornost čovjeka, dok taoizam ono prirodno i spontano u čovjeku. U knjizi Chuang-tzu ističe se kako konfucijevci lutaju u okviru društva, a taoisti izvan njega. U razdoblju trećeg i četvrtog stoljeća, kada je utjecaj taoizam ponovno porastao, ljudi su često govorili kako Konfucije cijeni Ming Jiao (učenje društvenih odnosa), dok Lao Tzu i Chuang Tzu cijene prirodnost i spontanost. Ta dva trenda kineske filozofije mogu se dijelom poistovjetiti s tradicijom klasicizma i romantizma u zapadnom učenju. Svi koji krenu čitati pjesme Dua Fua i Lija Baija, mogu uočiti razliku između konfucijanizma i taoizma. Ova dva velikog pjesnika živjela su u istom razdoblju (VIII. st.), a paralelno su izrazili dvije glavne tradicije kineske filozofije.

Zbog svog razvoja unutar društva, konfucijanizam je više ovosvjetovan od taoizma. S druge strane, taoizam je više onosvjetovan u usporedbi s konfucijanizmom zbog svog izvandruštevnog lutanja. Ova dva trenda filozofije suprostavljala su se jedan drugome, no istovremeno i nadopunjavala. Vježbali su neku vrstu ravnoteže moći. To je davalo kineskom narodu bolji osjećaj ravnoteže u smislu ovosvjetovnog i onosvjetovnog.

U trećem i četvrtom stoljeću neki taoisti pokušali su taoizam približiti konfucijanizmu, dok su neki konfucijanci u jedanaestom i dvanaestom stoljeću također pokušali približiti konfucijanizam taoizmu. Te taoiste nazivamo ''neo-taoistima'', odnosno konfucijevce '' neo-konfucijevcima''. Upravo zbog ovih pokreta, kineska filozofija ima i ovosvjetovni i onosvjetovni karakter.

Kineska umjetnost i poezija

Konfucijevci su koristili umjetnost kao instrument za moralni odgoj. Iako taoisti nisu imali formalne rasprave o umjetnosti, njihova idealizacija prirode i divljenje prema slobodnom duhovnom kretanju bili su duboka inspiracija velikim kineskim umjetnicima. Stoga ne čudi što je u djelima velikim umjetnika najčešće priroda glavni predmet.

Raznoliki krajolici, životinje, cvijeće, drveće i bambus nalaze se na većini remek djela kineskog tradicionalnog slikarstva. Na slikama krajolika, u podnožju planina ili na obali potoka, uvijek možete vidjeti čovjeka kako sjedi i uživa u ljepoti prirode, razmišljajući o taou, odnosno načinu koji nadilazi i čovjeka i prirodu.

Kineska poezija prepuna je djela poput pjesme čuvenog pjesnika Taoa Qiana (372. - 427.):

Sagradio sam svoju kolibu u ljudskom naselju,

ali u mojoj blizini nema buke konja i kola,

Želite li znati kako je to moguće?

Samo udaljeno srce stvara divljinu oko sebe.

Ubrao sam krizantemu podno istočne živice,

I dugo gledao u udaljene ljetne brežuljke.

Planinski zrak je svjež u zoru dana;

Ptice u letu vraćaju se dvije po dvije.

U ovim stvarima leže duboka značenja;

No kada bi ih pokušali izraziti, riječi bi odjednom nestale.

Upravo duh taoizma leži u riječima ove pjesme.

Autorica: Helena

Urednica: Tereza